fbpx

The Raven Boys (The Raven Cycle #1) – Maggie Stiefvater

raven boys

The Raven Boys autorice Maggie Stiefvater dio je serijala The Raven Cycle, koji se sastoji od sveukupno četiri knjige.

Mislim da svatko od nas ima nekakav mali, sitni guilty pleasure. U mom slučaju to su young adult romani koje najčešće ne biram, pa onda cijele serijale progutam u tjedan dana. Pročitala sam tako pozamašnu količinu knjiga, a The Raven Boys autorice Maggie Stiefvater iskočio je iz mnoštva.

Dio je to serijala The Raven Cycle koji se sastoji od sveukupno četiri knjige (The Raven Boys, Dream Thieves, Blue Lily, Lily Blue i Raven King). Trenutno je jedini problem s knjigama u tome što nisu prevedene, iako se kod nas prodaju na engleskom jeziku u knjižari Znanje. Držimo fige da će uskoro biti prevedene, no bojim se da ćemo morati dočekati najavu snimanja filma ili serije kao što je to bilo za Selection i Šest vrana, pa onda knjige na hrvatskom.

“Sudbina,” odgovorila je Blue, namršteno gledajući svoju majku, “je jako teška riječ za bacati naokolo prije doručka.”

Maggie Stiefvater

Radnja romana odvija se u malom gradiću Henrietta u Virginiji. Glavne likove upoznajemo kroz nekoliko poglavlja, a prva od njih je Blue Sargent, kći lokalne vidovnjakinje Maure. To je otprilike jedina stvar koja Blue čini neobičnom jer ona sama nema nikakve nadnaravne moći. Međutim, na večer prije blagdana sv. Marka, kada sa svojom tetom Neeve sjedi ispred ruševne crkvice i strpljivo zapisuje imena ljudi koji će umrijeti slijedeću godinu, Blue prvi puta u životu vidi duha. Tinejdžer po imenu Gansey, koji ide u lokalni internat za dečke. Zašto ga Blue vidi?

Jer je on Ili njena prava ljubav ili će ga sama Blue ubiti.

Dok Blue razmišlja o načinima kako da spriječi smrt neznanca, Gansey je ekstatičan jer je tu noć, jednu u nizu u njegovoj dugoj potrazi za paranormalnim, nabasao na otkriće. Na diktafonu kojim je pokušavao zabilježiti nadnaravno kraj sasvim druge razrušene crkvice stvarno je nešto i pronašao nakon preslušavanja: samog sebe kako izgovara vlastito ime.

Mistično i pseudo-znanost

Jedan od razloga zašto mi se knjiga toliko svidjela mali su detalji kojima obiluje. Maggie Stiefvater  uspjela je povezati niz usputnih događaja koji čitatelju ostanu jasno vidljivi, ponekad kao iz ptičje perspektive. Dala je dubinu svojim likovima, povezujući njihove postupke, načine na koji percipiraju stvari oko sebe te, u konačnici, njihov osobni izgled.

S obzirom da većina ljubavnih romana i onih za mlade govori o sanjivim, visokim, crnokosim, zgodnim i misterioznim likovima, ova knjiga je bila osvježenje u smislu da je donijela „žive“ likove. To jest, možemo si ih posvijestiti kao stvarne baš zato što su toliko dobro oslikani u knjizi.

Iako se nitko ne žali na sanjive, visoke, crnokose, zgodne i misteriozne likove iz ljubića koji sa savršenim trbušnim mišićima poziraju na naslovnoj bez majice.

Još jedna specifičnost romana je činjenica da, iako je za mlade, u glavnoj ulozi nema svjetlucave lijepe vampire ili dobre-u-duši vukodlake. Radnja se bazira na magiji, ali ne tipičnom u Harry Potter ili Merlin stilu, već u okviru mističnog ili paranormalnog. Jer, iako je Gansey pročitao sve što se može pročitati o Glendoweru, jedino je proučavanje ley linija, ogromnih crta magične energije koje povezuju različite dijelove Zemlje, dalo nekakvog ploda.

“Prepoznala je čudnu sreću koja dolazi iz voljenja nečega bez da znaš razlog, ta čudna sreća koja je toliko velika da ponekad izgleda kao tuga.”

Maggie Stiefvater

Sveukupnom dojmu pridonosi jednostavan humor koji je tako ukomponiran u bazične međuljudske interakcije da samo dodaje dubini likova. Upravo bih taj humor izdvojila kao najčarobniji dio ove knjige, unatoč – ili bolje rečeno usprkos – svemu mističnom što se kroz nju proteže.

Knjigu možete kupiti na stranicama knjižare Znanje.

Scroll to Top