Bleach sam prvi put krenula gledati prije nekih četiri godine, nakon što sam dovršila Naruto i Naruto Shippuden. Međutim, došla sam do polovice prve epizode, nešto zazujala i baj baj. Ošlo, prošlo s prvim saznanjem o nekoliko sezona filera.
Onda sam ove godine ponovno odlučila da ću ga pogledati. Glavna motivacija bila je to što sam saznala da napokon – nakon 10 godina! – stižu toliko očekivane zadnje sezone i arc Thousand-Year Blood War. No, upao je još jedan međutim, pa sam pogledala prvih par sezona, i opet zazujala (ponovno gledala Jujutsu Kaisen i kvalitetno simpala za Gojom).
I onda sam sebi odlučno rekla: vrijeme je. Ne možeš se više nazivati weebom ako ne pogledaš jedan od Big Three animea.
Ugurala sam Bleach u raspored i prožvakala ga. Znate ono kad napokon odradite nešto što toliko dugo odgađate? Pa vam onda nije jasno zašto se uopće dogodilo neko odgađanje? Jer to što ste trebali napraviti ne da nije bilo teško, nego dapače – ugodno? E, to.
Bleach
Bleach se vrti oko Ichigo Kurosakija, petnaestogodišnjeg srednjoškolca koji može vidjeti duhove otkad je bio dijete. Tako ga i u prvoj epizodi nalazimo kako tjera skejtere sa mjesta gdje je poginula djevojčica kojoj obećava donijeti novo cvijeće koje su uništili. Radnja zapravo započinje te iste večeri, kada u Ichigovu sobu kroz zid ulazi djevojka obučena u crno, shinigami Rukia Kuchiki. Shinigamiji ili (po naški) kosci smrti su duhovi koji žive u Soul Societyju, imaju nadnaravne sposobnosti i dolaze u svijet živih kako bi “pročistili” duše običnih duhova, Pluseva, koje Ichigo vidi ili egzorcizirali zle duhove, Hollowe.
Obični ljudi ne mogu vidjeti shinigamije, no Rukia već tada shvaća kako Ichigo nije baš sasvim obična osoba. Dok su Ichigo i Rukia razgovarali, obitelj Kurosaki napadne Hollow kojeg je Rukia lovila i teško ju rani u borbi. Kako bi spasila sebe, Ichiga i njegovu obitelj, Rukia Ichigu pomoću svoje katane (koju shinigamiji nazivaju Zanpakuto) pokuša privremeno dati pola svoje moći. No, Ichigo preuzme sve, pretvori se u shinigamija sa Zanpakutom veličine svog tijela i egzorcizira Hollow. Cijeli Bleach u biti prati Ichiga kao shinigamija i Rukiu, koja mu pomaže koristiti svoje moći za dobro.
Javljaju se tu još neki ful zgodni i simpatični likovi, kao što je Inoue Orihime, Renji Abarai i Kisuke Urahara, svaki sa svojom pričom, no ne želim baš spoilati, pa ću šutiti.
Zašto je Big Three?
Svi mi vjerni weebovi znamo točno koji su to animei Big Three i da, slažemo se u potpunosti. Naruto, Bleach i One Piece su ustaljeni naslovi u svakom razgovoru i skoro pa svatko od nas je startao baš sa jednim od njih svoju opsesiju animeom. Osobno je to za mene bio Naruto, ali da sam prvo gledala Bleach, vjerojatno bi baš on bio moj najdraži anime.
Razloga za to ima koliko i epizoda pomnoženo sa brojem odličnih likova, što bi značilo malo more. Cjelokupna priča o Ichigu je odlično uklopljena u širu sliku Soul Societyja, društva uređenog slično kao i feudalni Japan, debelo premreženog japanskom kulturom i legendama s originalnim dodacima autora Tite Kuboa. Pacing je (ako izuzmemo filere) odličan, likovi se uvjerljivo razvijaju i rastu, a introi i outroi su top (evo vam Spotify playlista, nema na čemu).
Isto tako, bilo je jako zanimljivo pratiti Ichiga iz epizode u epizodu, od prvog trenutka kada je dobio Zanpakuto u ruke do slavodobitnog urlanja Bankai! u fajtu. Specifičnost Bleacha bila je to što Ichigo nije od prvog trenutka bio ripped kao bodybuilder. Kao što to, jel, brojni likovi u animeima znaju biti. Ne, Ichigo raste em karakterno em fizički, tako da je razlika od prve do kraja zadnje sezone poprilična.
A fileri?
Ono što mi je osobno bilo problematično prilikom gledanja bili su – fileri. Ulete na najzanimljiviji dio radnje i onda imaš sezonu-dvije nečega što nema nikakve veze s pričom. Probala sam svašta kad sam drugi put počela gledati, od ubrzavanja videa do preskakanja scena. Preskočiti te sezone u potpunosti mi je bila zadnja stvar na pameti. Pogotovo jer su i te sezone imale stvarno kvalitetne priče koje bi – da nisu bile ubačene kako jesu – bio pravi gušt gledati.
Nažalost, Bleach je ipak poznat po ogromnom broju filera koji su originalno trebali “kupiti” vrijeme dok Tite Kubo na raspiše dalje priču u mangi. No, ono što su postali bila je velika tlaka gledateljima. I okej, nije to tako strašno sad, kad možeš skippati cijelu sezonu i prebaciti se na slijedeću. Ali, zamisli da čekaš par mjeseci nastavak priče i onda netko šušne nešto što nema veze s vezom. Bankai-jala bi život u tom trenutku.
Sad, trijezne glave nakon dana bingeanja Bleacha, mogu reći da će se filere isplatiti gledati kad izađe Thousand-Year Blood War. Pa ono, između izlaska sezona prikratiti vrijeme s malo Ichigo Kurosakija i ostatka vesele shinigami družbe.
