Moram prije svega reći, razumijem!
Taj monolitni knjiški blok, ispred kojeg bulumenta nalik kultu štuje motive prijateljstva, avanture, razradu osobitih jezika (vilenjački i danas mnogi nastoje uvrstiti u svoj repertoar naučenih) te čitav atmosferski duh Međuzemlja za koji će vam tvrditi da svojim blagim i nenasilnim, a opet svemoćnim, intenzitetom prolazi stranicama, kroz maglu etera, pa se prelijeva u našu stvarnost.
Niste ga čitali? Sramota! Nije vam se dopalo? Izgon! Počeli ste, a nista završili? Jeste li uopće čovjek?
Takva vas haranga očekuje ako priznate bilo što od navedenog. Iako tvrda i gdjekad suviše oštra, ipak dolazi iz mjesta ljubavi i dubokog poštovanja prema radu J.R.R. Tolkiena. No ta ljubav nije dodir Božje naklonosti s nebesa koji vas od prve stranice očara i prikuje za slova sve do zadnje točke. Nismo svi bili zaluđeni Gospodarom prstenova već na prvi pogled. Lutali smo; ali srećom – nisu svi što lutaju izgubljeni!
Ne morate voljeti Tolkiena
Ne morate osjećati strahopoštovanje ili pritisak. Ne, iako po nekima hereza, Tolkien ne mora biti po vašem osobnom guštu. Doduše, poveći broj poklonika njegovog rada – od književnih kritičara do samih čitatelja, dobar je pokazatelj kvalitete i s pravom vas može ponukati na čitanje.
Možda ste, poput mene, privrženi Tolikenovim knjigama.
Ili idete korak dalje i nije vam jasno – što se tu ima za “ne voljeti”?
Prije nekog vremena, naišao sam na vrlo jednostavan, neskriven i žestoko zastupan stav: “Tolkien je jednostavno dosadan.” Ide to obično ovako:
- Jesi možda čitao Gospodara prstenova?
- Gledao sam filmove, dobri su!
- Jesu, slažem se, ali knjige nemoj propustiti, tu je stvarno odličan!
- A probao sam, al’ dosadno je. Sami opisi i pjesmice. Ništa se ne događa.
Ovdje prvo moramo oslikati što se točno zbiva. Naime, sam Tolkien bio je cijenjeni profesor, filolog, intelektualac i zaljubljenik u jezik kao živi aspekt čovjekovanja. Kao redoviti sudionik diskusija unutar “Inklingsa” (književnog kružoka u kojem se nalazio i C.S.Lewis) jasno je stavljao naglasak na važnost postojanog i smislenog narativa unutar sve hrabrijeg žanra fantastike.
Dosadan naspram modernog
Razlikovati ovdje valja danas poznati pojam “svjetogradnje” odnosno “worldbuilding” od onog “fabule” ili “storyline”. Fantastika ima dodanu mogućnost preoblikovanja i stvaranja svijeta u kojem se sama radnja odvija stavljajući te stavke kao udaljene i međusobno drugotne, ali ultimativno konvergentne sile. Može to činiti vješto i smiono, stvarajući raskošnu kulisu za priču, ili se neprimjereno izgubiti u detaljima, možda čak i manjku onih važnih, pa učiniti knjigu nespretnim štivom na labavim štulama.
U ovome je Tolkien mnogima bio “dosadan”!
Njegova privženost literarnoj scenografiji jasno ga prokazuje kao autora kojemu se mjesto radnje istovremeno transformira u sasvim opipljiva lika. Pripada mu dubina, osobine – čak i reakcije na postupke drugih. Međuzemlje nije samo mjesto života, već i samo živi svoj.
Za neke među nama to znači problematičan broj opisa velikodušno rasprostranjenih po stranicama Gospodara prstenova. Od rikanja slapova do povijanja lišća i korijenja, zlaćanih nijansi, Tolkienu ništa ne promiče. Kao da stoji usred svojega svijeta i sasvim smireno bilježi sve što vidi. Prije no vrijeme istekne, pa ga neka mrska sila prenese nazad u naš.
Ta naša svakodnevica diktira prilično drukčije trendove po pitanju “konzumiranja sadržaja” te strpljenja i očekivanja uključenih u tu radnju.
Sve. Odmah. Brzo, brzo, brzo. Neka eksplodira, strastveno ljubi, uzbuđuje ili šokira.
“Mudrost je uočiti ono što je nužno pošto su odvagnute sve druge mogućnosti, iako se to može učiniti i ludošću onima koji se hvataju lažne nade.”
Tolkien nije ono na što smo navikli
Kozmologija i kozmogonija znaju postati rak ranama žanra. Posljedično, svjetogradnja gdjegdje preuzme previše važnosti pa nam u priči zapravo nedostaje uvjerljivih likova čiji karakter može tolerirati barem kakvu-takvu imerziju čitatelja bez da se odmah prokaže konstrukcijski banalnim.
Pomislite li da i Tolkien ovdje ima problem, vjerojatno ste ga osudili zapinjući za česte opise, Drvobradaševo društvo, Toma Bombadila ili raspisane fantastične elemente. On ne tretira svoje likove kao potrošnu robu krajobrazne platforme, već se istinski trudi pokazati zašto je ona tako važna, tako vrijedna spašavanja i žrtve. Zašto jest i zašto je Dobro. Smislena cjelina.
I ono što nam se učini larpurlartistički nepotrebnim doista nije besmisleno.
Kažu li vam da je Tolkien izmislio fantastiku kao takvu – ipak malo muljaju! Od pričopričateljske tradicije mitova, bajki i narodnih legendi, elementi nadnaravnog i nadljudskog očituju se kroz predaju čovječanstva. Međutim, fantastični svijet u kojem je sasvim normalno vidjeti orkove, patuljke, polutane i vilenjake – utvrdio je baš on.
Zašto Gospodar prstenova?
Ipak, van krvožednih orkova, ljupkih vilenjaka, tvrdokornih patuljaka i osebujnih polutana, Gospodar prstenova priča je prožeta ljubavlju. Točnije, filia, vrsta bratske ljubavi što spaja čvrsta i privržena prijateljstva čini osnovu nerazdvojive spone između Frodoa Bagginsa i Sama Gamgeeja. Prstenom okovani Frodo crpi snagu iz Samova topla srca koji istovremeno u svome prijatelju pronalazi smisao ustrajanja u teškom zadatku – čak i kada on sam to nije sposoban učiniti.
Frodo proživljava pritisak težine svijeta na vlastitim leđima. Sam Gamgee pod istu spremno podmeće svoja. U surovijoj perspektivi, to nije mnogo. U prijateljskoj, nema veće snage, veće ljubavi.
Svo poštovanje što titra stranicama Gospodara prstenova, baš kao i sva ljubav, sve draži, smrti, tragedije i veselja, izneseni su riječima bez pribjegavanja erotskoj eksplicitnosti i golotinji, naglašavanja bezobzirnog i/ili neopravdano brutalnog nasilja te isticanja osnovnih aspekata likova i narativa koji bi namjerno prizivali elementarnu povezanost s istim čimbenicima kod široke palete čitatelja.
“Na nama je da odlučimo što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano.”
Proževši ga važnošću Lijepog, Istinitog i Dobrog, Tolkien svog Gospodara prstenova završava kao nedvosmisleno katoličku knjigu iako mu nije nužno bila idejno začeta u tom okviru. Privlači li vas to – neka bude još jedan prilog čitateljskoj motivaciji, ali u slučaju zazora, brige nema, nećete odjednom susresti likove na misi u drugom poglavlju, ili s narukvicom iz Međugorja u Mordoru.
Treba li ga čitati? Preporuča li se to?
Pročitati ili ne?
Trebati i morati za mene su teške riječi. Nikako i nipošto ne želim siliti čovjeka na čitanje bilo kakva štiva. Takva mi ovlast nije dana, niti je želim olako preuzeti, ali preporučiti Gospodara prstenova mogu – i činim to svesrdno.
No uz važnu napomenu – čitajte ga, nemojte samo “pročitati”. Dozvolite si iščitavanje, promišljanje, nestajanje u opisanom, uživljenost u svijet. Srljati kroz Tolkiena nalik je slijepom trčanju kroz muzej. Opažamo vrlo malo, ne znamo gdje smo, viđeno nismo povezali u cjelinu i – ako već nešto nismo srušili – čini nam se sve skupa gubljenjem vremena.
Osjećaj čitateljske dužnosti uzrokovan preporukom ili nekim mjestom na listi “najboljih knjiga” neće vam pružiti suputničku potporu u čitanju. Želja za pustolovinom i upoznavanjem priče Prstenove družine, Dvije kule i Povratka kralja – to je već nešto! To može biti vaš Sam – zbog kojeg ustrajete i kada ste pomislili na predaju.
Ne želim vam stvoriti dojam spore, dosadne ili neučinkovito otmjene knjige. Ima dovoljno snažnih trenutaka i emotivno nabijenih komada fabule, a do njih Tolkien dolazi, baš kao što kroz njih ide, stabilnim tempom razrađene priče.
Nikada ne kasni, niti rani, dolazi točno kad’ treba!
Serijal knjiga Gospodar prstenova možete pronaći prevedeno na hrvatski u Školskoj knjizi, a u knjižari Znanje na originalnom, engleskom jeziku.
Facebook Instagram YoutubeOstali članci
Vidi sve člankeZrno avanturizma stavlja vas u poziciju ne mnogo različitiju od slavnih nositelja prezimena Baggins, a isto tako garantira očarani prolazak Međuzemljem, neusporedivo kvalitetniji od frustriranog okretanja stranica u potrazi za “i, kad’ će neka makljaža” ili “dobro i što sad..” scenom. Kada nasilno pokušavamo istrgnuti tražene aspekte radnje iz Gospodara prstenova, lišavamo ga sve književne čarolije kojom ukrašava svoju bezvremensku priču. S druge strane, prepustimo li se Tolkienovoj misli uljuljanoj u osebujan i bogat stil, prolazimo štivom kako valja.
Likovi nisu potrošna roba
Kozmologija i kozmogonija znaju postati rak ranama žanra. Posljedično, svjetogradnja gdjegdje preuzme previše važnosti pa nam u priči zapravo nedostaje uvjerljivih likova čiji karakter može tolerirati barem kakvu-takvu imerziju čitatelja bez da se odmah prokaže konstrukcijski banalnim.
Pomislite li da i Tolkien ovdje ima problem, vjerojatno ste ga osudili zapinjući za česte opise, Drvobradaševo društvo, Toma Bombadila ili raspisane fantastične elemente. On ne tretira svoje likove kao potrošnu robu krajobrazne platforme, već se istinski trudi pokazati zašto je ona tako važna, tako vrijedna spašavanja i žrtve. Zašto jest i zašto je Dobro. Smislena cjelina.
I ono što nam se učini larpurlartistički nepotrebnim doista nije besmisleno.
Kažu li vam da je Tolkien izmislio fantastiku kao takvu – ipak malo muljaju! Od pričopričateljske tradicije mitova, bajki i narodnih legendi, elementi nadnaravnog i nadljudskog očituju se kroz predaju čovječanstva. Međutim, fantastični svijet u kojem je sasvim normalno vidjeti orkove, patuljke, polutane i vilenjake – utvrdio je baš on.
Zašto Gospodar prstenova?
Ipak, van krvožednih orkova, ljupkih vilenjaka, tvrdokornih patuljaka i osebujnih polutana, Gospodar prstenova priča je prožeta ljubavlju. Točnije, filia, vrsta bratske ljubavi što spaja čvrsta i privržena prijateljstva čini osnovu nerazdvojive spone između Frodoa Bagginsa i Sama Gamgeeja. Prstenom okovani Frodo crpi snagu iz Samova topla srca koji istovremeno u svome prijatelju pronalazi smisao ustrajanja u teškom zadatku – čak i kada on sam to nije sposoban učiniti.
Frodo proživljava pritisak težine svijeta na vlastitim leđima. Sam Gamgee pod istu spremno podmeće svoja. U surovijoj perspektivi, to nije mnogo. U prijateljskoj, nema veće snage, veće ljubavi.
Svo poštovanje što titra stranicama Gospodara prstenova, baš kao i sva ljubav, sve draži, smrti, tragedije i veselja, izneseni su riječima bez pribjegavanja erotskoj eksplicitnosti i golotinji, naglašavanja bezobzirnog i/ili neopravdano brutalnog nasilja te isticanja osnovnih aspekata likova i narativa koji bi namjerno prizivali elementarnu povezanost s istim čimbenicima kod široke palete čitatelja.
“Na nama je da odlučimo što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano.”
Proževši ga važnošću Lijepog, Istinitog i Dobrog, Tolkien svog Gospodara prstenova završava kao nedvosmisleno katoličku knjigu iako mu nije nužno bila idejno začeta u tom okviru. Privlači li vas to – neka bude još jedan prilog čitateljskoj motivaciji, ali u slučaju zazora, brige nema, nećete odjednom susresti likove na misi u drugom poglavlju, ili s narukvicom iz Međugorja u Mordoru.
Treba li ga čitati? Preporuča li se to?
Pročitati ili ne?
Trebati i morati za mene su teške riječi. Nikako i nipošto ne želim siliti čovjeka na čitanje bilo kakva štiva. Takva mi ovlast nije dana, niti je želim olako preuzeti, ali preporučiti Gospodara prstenova mogu – i činim to svesrdno.
No uz važnu napomenu – čitajte ga, nemojte samo “pročitati”. Dozvolite si iščitavanje, promišljanje, nestajanje u opisanom, uživljenost u svijet. Srljati kroz Tolkiena nalik je slijepom trčanju kroz muzej. Opažamo vrlo malo, ne znamo gdje smo, viđeno nismo povezali u cjelinu i – ako već nešto nismo srušili – čini nam se sve skupa gubljenjem vremena.
Osjećaj čitateljske dužnosti uzrokovan preporukom ili nekim mjestom na listi “najboljih knjiga” neće vam pružiti suputničku potporu u čitanju. Želja za pustolovinom i upoznavanjem priče Prstenove družine, Dvije kule i Povratka kralja – to je već nešto! To može biti vaš Sam – zbog kojeg ustrajete i kada ste pomislili na predaju.
Ne želim vam stvoriti dojam spore, dosadne ili neučinkovito otmjene knjige. Ima dovoljno snažnih trenutaka i emotivno nabijenih komada fabule, a do njih Tolkien dolazi, baš kao što kroz njih ide, stabilnim tempom razrađene priče.
Nikada ne kasni, niti rani, dolazi točno kad’ treba!
Serijal knjiga Gospodar prstenova možete pronaći prevedeno na hrvatski u Školskoj knjizi, a u knjižari Znanje na originalnom, engleskom jeziku.
Facebook Instagram YoutubeOstali članci
Vidi sve člankeNasuprot ovim standardima Tolkien nije trkači automobil od sedamsto konja, već starinska kočija koja na NASCAR stazi kratkih krugova pažnje ne preživljava konkurenciju jurećih senzacija oko sebe. Raspada se i nestat će brzo ako od nje tražite dizelašku eksploziju buke, trke i bljeskova. Gospodar prstenova to nikada nije bio, a mnogi među nama navikli su to očekivati.
Juriti kroz stranice Gospodara prstenova, nervozno iščekivati iduće “nešto”, naredni adrenalinski udar, neće biti dobro za vas, niti smisleno za Tolkienovu knjigu.
Frodo nije seksi milijarder s neodoljivom ponudom za običnu ženu zatečenu njegovom enigmatičnom personom, čijim se moćima zavodništva ne može opirati, iako bi možda trebala. Gandalfove poveznice s magijom nisu ekplozija tisuća žanru srodnih vatrenih kugli ili šaroliko upoznavanje raznolikog svijeta čini i kletvi. Aragornova borbena vještina neće garantirati dvadesetak mrtvih po stranici, kidati vilice, probijati očne duplje ili čupati kralježnice, kupajući ostatak neprijatelja krvlju suboraca. Na kraju svega, Legolas neće priznati da je on zapravo otac gospe Galadriel, koja je sestrična Samove majke, ali je to držao kao sramotnu tajnu jer su mu se kao malome rugali zbog dlakavih stopala.
Ništa u Gospodaru prstenova ne računa na brzopoteznu senzaciju. Ista ne mora uopće biti obilježje loše knjige ili sama po sebi nazvana manom pisanja, ali ovdje je baš i neće biti. Zapleta ima, obrata ima, iznenađenja također. Itekako!
Dozvolite si prepustiti se
Ovdje jednostavno treba reći – dozvolite si usporavanje, dozvolite si dublji upliv i opušteno prepuštanje knjizi. Pojam “page-turnera” odnosno knjige koja vas tjera okretati stranicu za stranicom u iščekivanju idućeg retka, ovdje je znatno nježniji i suptilniji, no isto tako i nepostojeć – ako mu ne date šansu pokazati se.
Zato vam preporučam da Tolkiena uopće ne čitate ako to želite napraviti isključivo zbog osjećaja “moranja”. Eto, važan je za fantastiku, ljudi kažu da je dobar, svidjeli su vam se filmovi pa hajde. Nemojte. Najbolji je to recept za razočarani odlazak od ovih knjiga.
Iskrena znatiželja, to je nešto drugo.
Zrno avanturizma stavlja vas u poziciju ne mnogo različitiju od slavnih nositelja prezimena Baggins, a isto tako garantira očarani prolazak Međuzemljem, neusporedivo kvalitetniji od frustriranog okretanja stranica u potrazi za “i, kad’ će neka makljaža” ili “dobro i što sad..” scenom. Kada nasilno pokušavamo istrgnuti tražene aspekte radnje iz Gospodara prstenova, lišavamo ga sve književne čarolije kojom ukrašava svoju bezvremensku priču. S druge strane, prepustimo li se Tolkienovoj misli uljuljanoj u osebujan i bogat stil, prolazimo štivom kako valja.
Likovi nisu potrošna roba
Kozmologija i kozmogonija znaju postati rak ranama žanra. Posljedično, svjetogradnja gdjegdje preuzme previše važnosti pa nam u priči zapravo nedostaje uvjerljivih likova čiji karakter može tolerirati barem kakvu-takvu imerziju čitatelja bez da se odmah prokaže konstrukcijski banalnim.
Pomislite li da i Tolkien ovdje ima problem, vjerojatno ste ga osudili zapinjući za česte opise, Drvobradaševo društvo, Toma Bombadila ili raspisane fantastične elemente. On ne tretira svoje likove kao potrošnu robu krajobrazne platforme, već se istinski trudi pokazati zašto je ona tako važna, tako vrijedna spašavanja i žrtve. Zašto jest i zašto je Dobro. Smislena cjelina.
I ono što nam se učini larpurlartistički nepotrebnim doista nije besmisleno.
Kažu li vam da je Tolkien izmislio fantastiku kao takvu – ipak malo muljaju! Od pričopričateljske tradicije mitova, bajki i narodnih legendi, elementi nadnaravnog i nadljudskog očituju se kroz predaju čovječanstva. Međutim, fantastični svijet u kojem je sasvim normalno vidjeti orkove, patuljke, polutane i vilenjake – utvrdio je baš on.
Zašto Gospodar prstenova?
Ipak, van krvožednih orkova, ljupkih vilenjaka, tvrdokornih patuljaka i osebujnih polutana, Gospodar prstenova priča je prožeta ljubavlju. Točnije, filia, vrsta bratske ljubavi što spaja čvrsta i privržena prijateljstva čini osnovu nerazdvojive spone između Frodoa Bagginsa i Sama Gamgeeja. Prstenom okovani Frodo crpi snagu iz Samova topla srca koji istovremeno u svome prijatelju pronalazi smisao ustrajanja u teškom zadatku – čak i kada on sam to nije sposoban učiniti.
Frodo proživljava pritisak težine svijeta na vlastitim leđima. Sam Gamgee pod istu spremno podmeće svoja. U surovijoj perspektivi, to nije mnogo. U prijateljskoj, nema veće snage, veće ljubavi.
Svo poštovanje što titra stranicama Gospodara prstenova, baš kao i sva ljubav, sve draži, smrti, tragedije i veselja, izneseni su riječima bez pribjegavanja erotskoj eksplicitnosti i golotinji, naglašavanja bezobzirnog i/ili neopravdano brutalnog nasilja te isticanja osnovnih aspekata likova i narativa koji bi namjerno prizivali elementarnu povezanost s istim čimbenicima kod široke palete čitatelja.
“Na nama je da odlučimo što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano.”
Proževši ga važnošću Lijepog, Istinitog i Dobrog, Tolkien svog Gospodara prstenova završava kao nedvosmisleno katoličku knjigu iako mu nije nužno bila idejno začeta u tom okviru. Privlači li vas to – neka bude još jedan prilog čitateljskoj motivaciji, ali u slučaju zazora, brige nema, nećete odjednom susresti likove na misi u drugom poglavlju, ili s narukvicom iz Međugorja u Mordoru.
Treba li ga čitati? Preporuča li se to?
Pročitati ili ne?
Trebati i morati za mene su teške riječi. Nikako i nipošto ne želim siliti čovjeka na čitanje bilo kakva štiva. Takva mi ovlast nije dana, niti je želim olako preuzeti, ali preporučiti Gospodara prstenova mogu – i činim to svesrdno.
No uz važnu napomenu – čitajte ga, nemojte samo “pročitati”. Dozvolite si iščitavanje, promišljanje, nestajanje u opisanom, uživljenost u svijet. Srljati kroz Tolkiena nalik je slijepom trčanju kroz muzej. Opažamo vrlo malo, ne znamo gdje smo, viđeno nismo povezali u cjelinu i – ako već nešto nismo srušili – čini nam se sve skupa gubljenjem vremena.
Osjećaj čitateljske dužnosti uzrokovan preporukom ili nekim mjestom na listi “najboljih knjiga” neće vam pružiti suputničku potporu u čitanju. Želja za pustolovinom i upoznavanjem priče Prstenove družine, Dvije kule i Povratka kralja – to je već nešto! To može biti vaš Sam – zbog kojeg ustrajete i kada ste pomislili na predaju.
Ne želim vam stvoriti dojam spore, dosadne ili neučinkovito otmjene knjige. Ima dovoljno snažnih trenutaka i emotivno nabijenih komada fabule, a do njih Tolkien dolazi, baš kao što kroz njih ide, stabilnim tempom razrađene priče.
Nikada ne kasni, niti rani, dolazi točno kad’ treba!
Serijal knjiga Gospodar prstenova možete pronaći prevedeno na hrvatski u Školskoj knjizi, a u knjižari Znanje na originalnom, engleskom jeziku.
Facebook Instagram Youtube
