fbpx
oblačić sreće

Zašto ih volimo: žene i “loši” dečki ili tko je bajronovski junak

Prije nego što je uklizao neshvaćeni tip u kožnoj jakni i trapericama, po knjigama su se prešetavao originalni "loš" dečko, bajronovski junak.
Tko je bajronovski junak?

Sve mi vrsne čitateljice imamo taj jedan određeni tip lika. Muški ljubavni interes, bajronovski junak, kojeg nam nikad nije dovoljno. Neovisno o tome koliko puta čitale varijaciju na temu.

Znate dobro na kakvog tipa mislim. Visok je i neodoljiv, ima prodorne oči i sardonično-sarkastičan smisao za humor. Ne mora nužno biti prelijep, ali žene neumorno padaju na njega. Često se ponaša kao pravi gad. No, uvijek ima tu jednu karakteristiku, taj jedan element, zbog kojeg vjerujemo da se može popraviti. Misteriozan je i inteligentan. Ne želi više ništa od ljubavi osim usputnog seksa. U modernoj literaturi ga poznajemo kao onog “lošeg” dečka: muškarca neprilagođenog društvenim konvencijama kojeg je toliko lako voljeti i mrziti u isto vrijeme.

Bajronovski junak

Prije nego što je u književnost uklizao taj neshvaćeni tip u kožnoj jakni, trapericama i (najčešće) na motoru, knjigama se prešetavao originalni “loš” dečko, bajronovski junak. Proizašao je iz pera Georgea Gordona Byrona, poprilično utemeljen na životu i karakteru tog engleskog pjesnika. Bajronovski junak opisan je kao “lud, loš i opasan za znati.” Razmažen, svojeglav, ciničan i duhovit, a onda opet muževan i neodoljiv.

Susreli smo ih puno puta u romanima. I svaki put kada bih počela uzbuđeno skvičati na pojavu tog XY antijunaka, nije mi bilo jasno zašto žene, kao neku opću odrednicu našeg spola, volimo “loše” dečke. Heatcliff u Orkanskim visovima. Gospodin Rochester u Jane Eyre. Edmond Dantes u Grofu Monte Cristo. Popis bajronovskih junaka kroz literarnu povijest je podugačak.

Jedan od glavnih razloga zašto sam odlučila napisati ovaj članak je zbog nedavnog (ponovnog) čitanja jedne od mojih najdražih knjiga, Howlov putujući dvorac. Radi se o Sophie Hatter, najstarijoj od tri sestre koja spletom okolnosti dolazi živjeti i raditi u dvorac ozloglašenog čarobnjaka Howla. Howl je tipičan “loš” dečko književnosti. Doduše, nema nabrijan motor i kožnu jaknu, ali živi u letećem dvorcu i nosi fora odijela s dugim rukavima. Ekscentričan je, duhovit, razmažen i svojeglav, a iako nije klasično-Henry-Cavill lijep, slama ženska srca na sve strane. Sama autorica, Diana Wynne Jones je, iako ga je stvorila, izjavila kako joj nije jasna ženska čitateljska publika koja je izrazila obožavanje prema Howlu. Ipak, ni stvarne žene nisu ostale imune na njegov šarm.

I tako, dok sam nešto švrljala po internetu (najiskrenije, tražila sam fan art za roman), naišla sam na pojam “bajronovski junak”. Nekako je to odzvonilo na hrvatski jezik i književnost još iz srednje škole. Počela sam još više švrljati po internetu i pronašla kako su bajronovski junaci upravo ti moderni “loši” dečki.

Loši dečki svuda oko nas

Ima ih sva sila, a samo neki od njih su Howl. Stripovski junaci Batman i Tony Stark. Jamie Lannister iz Igre prijestolja. Darkling iz romana Sjena i kost (koja je i službeno serija na Netflixu). Jace Wayland iz Instrumentarija smrtnika (također serija). Rhysand iz serijala A Court of Thorns and Roses. Ako pogađate da je i ovaj roman pretočen u seriju, na dobrom ste tragu: nešto se šuška kako je Hulu otkupio autorska prava.

"Ponosan čovjek, hirovit, ciničan, s prkosom u očima, a žalom u srcu. Nemili osvetnik koji prezire svoju vrstu, a sklon je tako dubokoj i snažnoj emociji."

Lord Macaulay o bajronovskom junaku

Osobno, svaki od navedenih mi je bio barem simpatičan, unatoč tome što su stvarno ludi, loši i opasni za znati. U čemu je onda kvaka? Zar ne bi svatko, sa bilo kakvim nagonom za samoočuvanje, trebao prekrižiti takve likove? Zašto se mi žene češće zapalimo za negativce nego onog dobrog i suosjećajnog tipa sa normalnim poslom i sređenim privatnim životom (barem u romanima)? No, koliko god apsurdno bilo, kad bi glavna junakinja završila s dobrim tipom, a ne neshvaćenim negativcem, ostala bih samo razočarana.

Zašto onda bajronovski junak?

Mislim da je odgovor na pitanje iz naslova poprilično jednostavno: žene vole opasnost. Ili, možda bi točnije bilo reći, uzbuđenje koje donosi takav antijunak. Nikad ne znaš što s njim očekivati, nesređen je i poprilično neuračunljiv. Znaš da nije dobar za tebe (pardon, glavnu junakinju), ali opet strpljivo navijamo da završe zajedno. Jer, u cijelom tom svom ludilu, pokazuje kako postoji šansa za njegovo iskupljenje. Ipak nije on sam od sebe postao takav kakav je – produkt je svoje okoline i ljudi koji mu nisu pružili ljubav.

Postoji taj jedinstven magnetizam kod onovremenih i modernih bajronovskih junaka, bilo da su upakirani u kožnjake ili jašu na konjima. Zavrte glavama na takav način da ne ispuštamo knjigu iz ruku jer se nadamo kako ćemo ga pronaći na idućoj stranici. Mrzimo ih kad podlegnu svojim nesigurnostima, a volimo kad pokažu svoju mekšu stranu. Nismo jasne same sebi, a malo je sramotno za priznati da slinimo za fiktivnim likom.

No opet, tko kaže da, ako se pojavi ta jedna dovoljno spremna uhvatiti se u koštac s njim, neće postati upravo ona osoba kakvu sve mi naziremo ispod površine?

Ostali članci