-
Autorica: Leigh Bardugo -
367 stranica -
Nakladnik: Znanje
Obožavam knjige koje me frustriraju dok ih čitam, kao što je to napravila Propast i uspon. To jest, kada me autori natjeraju da se emocionalno angažiram oko radnje i likova. Najčešće se tu radi o ljutnji i agresivnom postavljanju pitanja kako, zašto, zbog čega te iskrenoj nevjerici. Slično kao kada sam došla u kuhinju i našla puknutu modlicu za led te svog muža koji je, unatoč silikonskom dnu koje služi za istiskivanje mega kocki, odlučio da je rješenje za led koji ne želi izaći van kalupa još malo jače stisnuti.
„Pa kaj, sad imaš dva manja i jednako funkcionalna kalupa za led.“
Nemam. Ali stvarno ne.
Frustracije vezane uz Propast i uspon
“Na razrusha’ya. Ja nisam uništena. E’ya razrushost. Ja sam uništenje.”
Unatoč okršaju s kalupima za led, ovoga puta moje frustracije bile su vezane za sami početak romana Propast i uspon. Alina je u Bijeloj Kapeli, velikoj podzemnoj špilji, gdje su ona, Mal i preživjele griše iz Male Palače pronašli utočište nakon katastrofalnog poraza u Os Alti. Mračnjak je preuzeo prijestolje, nitko ne zna gdje je prijestolonasljednik Nikolai i je li uopće živ.
Alina je izolirana od svojih prijatelja, pod prijetnjom Apparata koji ih je prihvatio u svoje podzemno skrovište, puno vjernika-pratitelja svete Aline. Suncozovke bez moći da prizove svjetlo, nesigurne je li to njena kazna za korištenje crne magije, merzosta, kada je pokušala ubiti Mračnjaka. Ili jednostavno zbog toga što su preduboko pod zemljom. U svakom slučaju, Alina sada ima bijelu kosu i mogu vam reći da mi se to jako sviđa. I to ne samo jer je moja ideja savršene boje kose millenial pink ili puder plava.
E sad, što se mojih frustracija tiče, usko su vezane uz lika čije je jedino poznato ime Apparat. Naporni stari prdonja gladan moći i s nekim svojim idejama o tome kako bi svijet, život i Alina trebali funkcionirati. Uvjerena sam da je Bardugo totalno fulala s tim kada nije njega napravila glavnim zlikovcem romana (koliko god kul bila ona „Fine. Make me your villain.“ iz Mračnjakovih usta). Toliko ga je jednostavno mrziti – od ćelave glave do grozne zubne higijene i dosta loših pokušaja manipuliranja.
Alinine fiksacije
Apparat na stranu, treća i zadnja knjiga serijala snažno je fokusirana na potragu za plamenom pticom, mitskim bićem za koje Alina vjeruje da je Morozovljev treći amplifikator. Svjesna kako ju moć počinje kvariti, ne može se oduprijeti gladi za njom. Znači, željom za narukvicom koja bi se trebala slagati s ovratnikom od jelenjih rogova i okovom od zmajskih ljuski. Istina, njen modni izričaj je pomalo upitan, ali svaka žena ju može razumijeti: nema ništa više zadovoljavajuće od usklađenog seta nakita.
Možda jedino kraljevska kruna i neograničena moć, ali to je drugi par postola.
Mračnjak je i dalje jedna od njezinih točaka fiksacije. Sve više postaje svjesna koliko su drugačiji od ostatka, koliko teško je nositi moć kao što je njihova – jedinstvena, zastrašujuća za druge i popraćena istinskom samoćom. Nema drugog Mračnjaka, kao što nema ni druge Suncozovke, a neporeciva činjenica je da ih nešto više od mržnje povezuje i iznova približava jedno drugom.
Možda Bog? Možda Mamić? kaže jedan grafit koji žali za Hajdukovom nikako nadolazećom titulom, slično kao Alina za trećim amplifikatorom.
Weltschmerz, bajronizam ili zgodni princ?
Ipak, ni Bog ni Mamić nisu mogli čitateljsku publiku pripremiti na silu koja je Nikolai Lantsov. Sobachka, prijestolonasljednik Ravke, bivši gusar i prepametna lisica, humorističan, lukav, snalažljiv i iznimno šarmantan. Jedina žena koju nije uspio osvojiti upravo je Suncozovka. Mi ostale smo vjerojatno zaključile da je to zasigurno najveća rupa u radnji knjige Propast i uspon. Mračnjak sa svojim bajronističkim antagonizmom, kao i Malov weltschmerz ne zvuče ni približno jednako primamljivo kao zgodni, bogati i uglađeni princ, jel’ da?
Oh ne, kako bi samo sve mi preživjele da je glavna junakinja promijenila mišljenje? Čak se i odlučila za lika bez suludih trauma, manijakalnih tendencija ili opće ugroženosti od snažnih žena.
“U tom trenutku bio je samo dečko – briljantan, blagoslovljen s previše moći, opterećen vječnošću.”
Simpanje i kreativne nesuglasice s ljubavnom radnjom na stranu, Propast i uspon odličan je završetak vrhunskog serijala za mlade. Alina Suncozovka i njezina baghra (see what I did there) narasli su i odrasli, dobili veću dubinu i trodimenzionalnost. Sam kraj cjelokupne radnje je *chef’s kiss* brutalan. U svakom slučaju, ako niste čitali Sjena i kost, Opsada i oluja te Propast i uspon, eto što ćete raditi ovog ljeta. Nema na čemu.
Grishaverse nije najsavršenije mjesto za siguran život, ali čula sam kako nije baš katastrofalno vruće kao tu kod nas. Usto, relativno je lako pocrniti kad ste u društvu Suncozovke dok chillate na plaži, gutate stranicu za stranicom i povremeno simpate za nekim neshvaćenim, ali sasvim slučajno i jako zgodnim, likom iz knjige.
Knjigu možete pronaći na stranicama knjižare Znanje.
Recenziju ostalih romana Leigh Bardugo možete pronaći ovdje.
Neki P. S.-ovi
P. S. Za sve one koje žulja Nikolai, moram vas razveseliti – duologija King of Scars u svom fokusu ima upravo našu prepametnu lisicu.
P. P. S. Bilo mi je neugodno ovo prije spomenuti, ali tek sam nedavno shvatila da se na svakoj od naslovnica trilogije Sjena i kost pojavljuje drugi amplifikator. Moj mind je bio blown.
