fbpx

Sorcery of Thorns – Margaret Rogerson

Sorcery of Thorns fantasy je roman autorice Margaret Rogerson.

Sorcery of Thorns je priča u kojoj su knjige žive. Zamislite kako je onda zanimljivo biti knjižničarka, kao naša glavna junakinja Elisabeth.

Knjigu Sorcery of Thorns autorice Margaret Rogerson moglo bi se slobodno nazvati i Kad bi drveće hodalo. To jest, knjige. Kad bi knjige hodale, knjižnice bi se razilazile na sve strane. Knjige bi hodale, mahale bi njihove strane…al’ doslovno. Jer knjige u ovoj knjizi su – žive.

Postoji ta jedna specifična scena u anime-ima gdje, u posebno neugodnim/nezgodnim situacijama, duša nakratko napusti tijelo lika. Tako je otprilike i moja soul leavala moje tijelo kad sam shvatila: a) da je glavna junakinja, od svega, knjižničarka; b) da su knjige živa, poprilično karakterno zanimljiva bića u ovoj priči i; c) da je glavni muški lik bajronovski junak. Jes, vala, moji prohtjevi kada biram knjige za čitati nisu veliki. Ali bo’me se nekih prihvatim puno prije drugih – upravo zbog ovakvih ključnih karakteristika, haj’mo to tako reći.

Izignorirat ćemo to što su moje “ključne karakteristike” najčešće svedive na zgodne, humoristične i neshvaćene loše dečke, ljubavne interese glavnih junakinja, lijepo upakirane ili u povijesni ili u fantasy setting. Kod nas se često kaže “nije bleso lud, neg’ je blesav”, pa je tako i ovaj totalno slab na stereotipne bajronovske junake.

Sorcery of Thorns

E sad, unatoč tom stereotipnom tipu, Sorcery of Thorns definitivno nije vaš prosječni, obični roman za mlade. Niti je Elisabeth Scrivener ono što bi se reklo tipična heroina. Siroče odraslo u jednoj od Velikih Knjižnica kraljevstva Austermeer, okružena knjiškim moljcima, svjesna je kako knjižnice nisu nimalo sigurna mjesta za život. Jer knjige o kojima se ona brine su – žive. Šapću s polica, pjevaju operu, pljuju čitače tintom. A ako slučajno po njima izvrnete šalicu kave ili napravite kakvu drugu packu, pretvorit će se u ogromno čudovište. Koje će zauzvrat od vas pokušati napraviti još jednu u nizu mrlja na svojim stranicama.

Sve to Elisabeth je naučila kao knjižničarka-naučnica, malo začinjeno uvjerenjem kako su svi čarobnjaci u njenom svijetu zli. Jer jel’, bave se magijom pa moraju imati kopita i šiljaste uši. Kako to obično ide u romanima kad se nešto posebno naglašava kao loše i Bože-me-sačuvaj, Elisabeth upoznaje Nathaniela Thorna. Mladog čarobnjaka koje nema kopita i šiljaste uši, sa zanimljivim sijedim pramenom u kosi. I onda, iako se baš i ne mogu vidjeti nacrtani, njih dvoje moraju spasiti svijet jer unlikely heroes.

“Uvijek je mudro biti ljubazan prema knjigama, čak i onda kada te ne čuju.”

Margaret Rogerson

Ono što mi se jako sviđa u Sorcery of Thorns je to što je sve pomalo atipično. Elisabeth je čudna mlada djevojka koju se nikako ne može definirati kao “Your Basic D.I.D. – Damsel in Distress”. Pfft, pa ta na prvi trag opasnosti mlatara okolo željeznom šipkom. Nathaniel ipak nije – zamisli čuda – zli mag koji voli tući nedužnu štenad. Silas, njegov sluga, možda nije samo jedan obični butler.

Zanimljive premise

Ipak, unatoč zanimljivim premisama, puno me se više dojmio način na koji je ova knjiga napisana. S obzirom da u moru drugih fantasy romana napisanih za mlade barem meni uvjerljivo strši Howlov putujući dvorac Diane Wynne Jones, činjenica da poletan, humorističan i dovitljiv stil pisanja Margaret Rogerson jasno podsjeća na onaj od Jones me itekako razveselila. Nema tu radnje u koju se likovi moraju pošto-poto uklopiti niti je radnja tu samo zbog likova. Imate dojam kao da ih je autorica oživjela, a vi ste imali sreću što je odlučila zabilježiti sve njihove dogodovštine da ih možete pročitati.

Suhi humor kojim Sorcery of Thorns obiluje samo je šlag na torti.

Ne znam, eto, ima knjiga koje ti se svide, a ima onih kojih se svako toliko sjetiš s nekim toplim osjećajem u prsima. Mene osobno je Sorcery of Thorns razveselila, zainteresirala, angažirala i nasmijala dok sam je čitala. Toliko da mi je bila prava štete ne predložiti je svima koji su željni dobrog, kvalitetno napisanog fantasy romana za mlade.

Knjige kao glavni junaci

Nisam sigurna što bi moja kopija Sorcery of Thorns imala za reći svijetu, ali znam da je meni poručila kako ipak ima ljudi koji dovoljno vole knjige da su ih spremni napraviti glavnim likovima svojih priča, bilo da se tu radi o Margaret Rogerson ili Elisabeth Scrivener.

Istinabog, nije baš pametno da pokušavate razgovarati sa svojim knjigama. No, možemo ih smatrati nekom vrstom tihog prijatelja kojem se uvijek možemo okrenuti kada to poželimo.

Doduše, ako vaš Rječnik socioloških pojmova prestane biti stoički tih i počne odgovarati kada mu se obratite, znate onu – za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika? E, to. I sretno.

Knjigu možete kupiti na stranicama knjižare Znanje.

Dio romana Sorcery of Thorns.

P. S. U zadnje vrijeme piše da nije dostupna. Nekako imam dojam – s obzirom da engleski prijevodi magično nestanu sa njihovih stranica dok se knjiga prevodi – da bi mogao osvanuti i naš prijevod ovog bestsellera.

Scroll to Top