fbpx

Language of Thorns – Leigh Bardugo

Language of Thorns knjiga je Leigh Bardugo.

Language of Thorns nije ono na što smo navikli od Leigh Bardugo. U smislu, nije roman već je zbirka priča.

U moru odraslih, ja sam polovni Petar Pan. I baš zato mi nije nimalo čudno bilo što mi se jako svidjela knjiga Language of Thorns. Nisam prestala rasti, ali u nekim stvarima kao da sam prestala odrastati. Nije to nužno loše. Ali na pitanje s motivacijskog razgovora za studij povijesti „Koja je posljednja knjiga povijesne tematike koju ste pročitali?“, moj odgovor je bio Percy Jackson i Olimpijci.

Uvik kontra, takva sorta u mom kraju. Iliti volim gledati anime, nositi Pokemon majice, čitati YA adult i gledam Disneyjeve crtiće kad sam depresivna (i kad nisam). Znanstvena istraživanja o povijesti čitati je mitologiju, a vrhunac modernog literarnog stvaralaštva Harry Potter.

Language of Thorns

Zbirka je to kratkih priča osmišljenih kao folklor Grishaversa. Priče koje su se generacijski prenosile u Fjerdi, Ravki, Novy Zemu i Kerchu. U prijevodu, bajke za odrasle. I to šest komada. Pa ku’š bolje?

Osobno mislim da je Leigh Bardugo s ovim nadmašila samu sebe. Isprela je maštovitu predaju, većinski inspiriranu nama toliko poznatim bajkama. Pepeljugom, Malom sirenom, raznim pričama i legendama koje su se prenosile kroz desetljeća i stoljeća. A onda opet, sve to je utkala u dublju priču Grishaversa, rasula male hintove svojih legendi kroz ostale romane.

Ayama i trnovita šuma, Prepametna lisica, Vještica iz Duve, Mali nož, Vojnik princ i Kad je voda pjevala vatru. Redom su to čarobno napisane legende, ukrašene prekrasnim ilustracijama. Bila sam toliko sretna prilikom čitanja. Koliko god bile malo uznemirujuće i mračne, divno su prilagođene uzrastu (čitaj: odraslim ljudima koji vole crtiće i priče za djecu).

Language of Thorns sam uzela čitati dok sam bila na svom Grishaverse bingeanju, odmah nakon što sam pročitala serijal Sjena i kost. I istina, nema neke veze s radnjom ostalih romana Leigh Bardugo. Ali, dok čitaš te bajke, jako dobro nadopune moguće rupe u shvaćanju svijeta Aline Suncozovke. Mentalitet nekog naroda se može jako dobro shvatiti kroz predaje koje su se prenosile kroz povijest, što Bardugo očito zna. Puno jasniji postanu stanovnici Ravke i ostatka tog fantastičnog svijeta kad vidite kako i u što vjeruju.

Nije Language of Thorns jedina knjiga koju je autorica napisala kao svojevrsne priručnike za bolje razumijevanje Grishaversa. Ali Lives of Saints nije mi bila toliko zanimljiva. Priče su interesantne, no pisane su više kao nekakve kratke crtice za djecu (iako ne bih baš preporučila da ih čitate svojoj) i da ljudi mogu vidjeti o čemu se radi jer se ta knjiga spominje kroz cijeli serijal Sjena i kost.

Kad je voda pjevala vatru

“Nismo stvoreni da udovoljavamo prinčevima.”

Leigh Bardugo

Osobno mi je najzanimljivija bila bajka Kad je voda pjevala vatru. Napravljena je prema priči o Maloj sireni, iz perspektive Ulle, koja je nama poznata kao zla vještica Ursula. Ne treba niti naglašavati kako je bitno doprinijela tom mom sviđanju činjenica da se pojavljuje Mračnjak, pa dobijemo nekakav mali uvid u to kako je izgledao barem djeličak njegovog dugog života.

Sve u svemu, Language of Thorns odlično je književno djelo za sve uzraste odraslosti. Od one malo mlađe, pubertetske, pa do one ful ozbiljne, kad već odavno prijeđete tridesetu i krijete da čitate romane za mlade jer jel – niste baš više toliko mladi.

Ili, ako već želite biti sitničavi (a ja to jako volim biti), možemo reći da su sve bajke već u startu bile namijenjene za odrasle. Uznemirujuće, kakve su znale biti u originalu, a ne onako disneyjevski izromantizirane kakve su došle do nas. Leigh Bardugo tako je napisala odličnu zbirku bajki, lijepo upakiranu sa pregršt maštovitih ilustracija i odlično uveselila sve nas koji smo se te knjige dohvatili, neovisno o našoj dobi.

I okej, nisu to one klasične bajke s porukom dubljom od Marijanske brazde. Tako da te glava zaboli dok pokušavaš prokljuviti što, kako i gdje, tko je dobio zasluženu kaznu, a zašto onaj tamo dečko jede staklenu prašinu čarobnog zrcala. Ali ne mora svaka književnost odgonetati čitav svemir, niti nas mora od svega zaboljeti mozak. Neke knjige su tu da budu lijepe (beletristika, jel, lijepa književnost, jel), zabavne i opuštajuće dok ih čitamo, a Language of Thorns definitivno je jedna od njih.

Knjigu možete kupiti u knjižari Znanje.

Scroll to Top