Mislim da sam do sada dosadila i Bogu i čovjeku s Grishaversom. Prvo Šest vrana, pa Sjena i kost i Language of Thorns. I eto, sad i King of Scars. Neću se uopće praviti da mi je krivo što sam pretjerala jer nije. Dvije knjige o Nikolai Lantsovu? Pa ne može mi biti žao. Po cijenu toga da ispadne kako čitam knjige Leigh Bardugo samo zbog zgodnih likova. Što, naravno, nije točno.
Barem ne u potpunosti, iako moja fascinacija Mračnjakom i Nikolaijem govori suprotno.
Uostalom, sve i da je to apsolutna istina (a smatrati da apsolutna istina ne postoji je onda nečija apsolutna istina sama po sebi, pa se ti misli), nije da mi bi mi itko mogao zamjeriti. Prepametna lisica, kralj Ravke, Korol Rezni ilitiga Kralj Ožiljaka. Samo je djelomice uspio pokazati svoj karakter u serijalu Sjena i kost, a skupio je vjernu publiku koja je itekako htjela čuti više o njemu. Što je autorica, naravno, drage volje ispunila, ali eto – bar dugo Bardugo nismo morali čekati. He he.
King of Scars
Radnja romana se odvija nekoliko godina nakon što je Alina izvojevala pobjedu nad Mračnjakom. Nikolai je i službeno kralj Ravke, a stvari nisu nimalo dobre. Kraljevska riznica je prazna. Postoji šansa da Ravka opet počne ratovati sa svojim susjedima. Mračnjakova tamna ostavština svake noći iznova se budi i jača u mladom kralju. I – najgore od svega – mora si izabrati ženu, kraljicu Ravke. “Umoran, umoran sam, prijatelju, umoran” rekao bi Jasmin Stavros, a s njim se vjerojatno zdušno složio i Nikolai i griša generalka Zoya. Čija je zadnja zadaća postala hvatanje kralja svaku večer. Jer jel, pretvara se u čudovište, pobjegne i terorizira nedužne guske po kraljevstvu.
I znam, ispada kako izmišljam, ali – ako mi ne vjerujete – uzmite King of Scars u ruke i pročitajte prvo poglavlje. Zamislite Nikolaija kao kojota i Zoyu kao Pticu trkačicu koja ga uvijek nadmudri. Pa se mrzite do kraja knjige jer ne možete istjerati tu mentalnu sliku iz glave.
“Nikolaiju je rečeno da je nada opasna, upozoren je više puta. No nikada nije vjerovao u to. Nada je bila vjetar koji dođe niotkud da ispuni tvoja jedra i odvede te kući.”
Šalu na stranu, King of Scars poprilično je drugačije napisana od duologije Šest vrana i trilogije Sjena i kost. Jasno je tu vidljiv taj prepoznatljivi stil Leigh Bardugo. Susretnemo se tu i s nekim likovima koje smo već prije upoznali, primjerice Zoyom, blizancima Tamarom i Tolyom, Davidom i Genyom. No, nisam imala dojam kao da sam uzela i eto, nastavila čitati tamo gdje sam stala kad je završila Propast i uspon. True, true, pratimo što se dalje događalo s Nikolaijem i još uvijek je to naša humoristična lija, ali… Kao da prevladava nekakvo ozračje nemoći i očaja. Da, dobio je sve što je htio, kralj je Ravke, ali, ali, ali.
Kako je znala reći moja profa iz hrvatskog u srednjoj – ima to jedno “ali” što svakoj djevojci sreću kvari. A kojeg očito nije pošteđen ni Korol Rezni.
Grishaverse strikes again
Ipak, unatoč svim problemima s kojima se Nikolai, njegova ne-baš-tako-vesela družina griša i mi susrećemo kroz King of Scars, Bardugo je napisala priču koja vas uvede i zatvori u Grishaverse. Istina, ovoga puta svijetu ne prijeti taj moj jadni neshvaćeni Mračnjak niti magična droga jura pardem. Za koju, fyi, zamišljam da je netko u Breaking Bad stilu kuhao u kočiji koju vuku konji. Problemi su uglavnom financijski i politički – što je poprilično realno za jedan nerealan svijet. Ali, Bardugo je pokazala da da, tko zna zna, a ona itekako znade, makar sve to skupa zvučalo kao zadnja sjednica Sabora.
No, worry not, young padawans, za razliku od Sabora, King of Scars stvarno je zanimljiva, a fantasy komponenta is strong in this one. Dapače, ulijećemo malo dublje u Malu znanost, u to tko su zapravo griše, a tko su originalni sveci koji se toliko puta spominju, od Inejinih bodeža do Apparatovih molitvi. Na kraju krajeva, zar je stvarno bilo tko očekivao da bilo koja knjiga sa Nikolaijem “odgovaram na ‘dušo’ i ‘zgodni’” Lantsovom i Zoyom “zločesta sam kad sam gladna” Nazyalensky kao glavnim akterima može biti dosadna?
Pogotovo dok Zoya pokušava naći ženu kralju. Koji bi radije bosonog trčao po palubi svog gusarskog – pardon, najamničkog broda – nego birao potencijalne mladenke.
Knjigu možete pronaći na stranicama knjižare Znanje.
