Vjerovali ili ne, Ljubav i neuroni zapravo je ljubavni roman, a ne dodatna literatura na doktorskom studiju neuroznanosti nekog medicinskog fakulteta.
Majkemi.
Napisala ga je Ali Hazelwood, originalno pod imenom Love on the Brain, s čijim smo prvijencem Ljubavna hipoteza itekako dobro upoznati. Iako, možda je bolje reći sa Zgodnim Visokim Mrgudom Adamom koji je trajno oplemenio naše živote svojom knjiškom prisutnošću.
S obzirom da sam sav svoj skepticizam potrošila na Ljubavnu hipotezu, roman Ljubav i neuroni dočekala sam širom raširenih ruku. Spremna ponovno se oduševiti ljubavnom pričom u akademskoj zajednici.
I bome, Hazelwood nije razočarala.
Ljubav i neuroni
Već sami naslov knjige Ljubav i neuroni odaje kako ovoga puta ne pratimo doktorante biologije, već one koji prtljaju s mozgom, šire poznate kao neuroznanstvenici. Naša glavna junakinja tako je Bee Königswasser, neuroznanstvenica koja je upravo dobila ponudu iz snova: suradnju na izradi opreme za astronaute od jedne-jedine NASE u projektu Blink.
Bee je oduševljena. Teško da je morala postaviti i pitanje po kojem se vodi cijeloga života: ŠBMCU ili Što Bi Marie Curie Učinila?
A onda… Onda sazna kako je njen glavni suradnik na tom projektu Levi Ward, njen neprijatelj iz poslijediplomskih dana. Tip koji ju je više puta izignorirao, doveo u neugodnu situaciju, odbio sjesti kraj nje na sastanku i čak odustao od projekta samo kako ne bi morao s njom raditi.
ŠBMCU? Ne, stvarno – što bi? Gađala ga mikroskopom?
Ipak, koliko god bila nezadovoljna izborom kolege, Bee je svjesna kako se prilika kao što je Blink ne propušta, bio tamo Levi Ward ili ne. A onda, kada stigne u Houston, skoro pogine istog dana kada prvi put zakorači u urede gdje bi trebala raditi. Skoro, jer je osoba koja joj spasi život ni manje ni više nego – Levi Ward.
No, unatoč tome što je Levi uskočio kao crnokosi i zelenooki, ponešto namrgođeni, princ na bijelom konju, Bee je skeptična. Skeptična, jer je Levi isti onaj tip koji je njenom tadašnjem zaručniku umjesto “Čestitam” rekao “Mogao si i bolje.”
Njena skeptičnost se samo potvrdi jer Levi pojede jedinu vegansku krafnu na prvom sastanku na kojem Bee sudjeluje sa svojom znanstvenom novakinjom Rocio.
Bee vs. Levi
Veganska krafna na stranu, Bee stvarno pokuša biti simpatična i susretljiva kako bi mogla imati normalnu suradnju sa Levijem na projektu.
No, tjedan dana kasnije, opreme koju je naručila nema. Kao ni kompjutera koji joj trebaju za rad, a Levi ne odgovara na mailove koje mu šalje kao nadležnom. Kap koja je prelila čašu bio je sastanak s astronatuima za koji je magično izostao poziv. Plus to što je saznala kako je Levi otkazao narudžbu za njenu opremu.
Bee odmaršira u Levijev ured, ljuta kao roj pčela (lol, morala). Nažalost, ne postigne ništa, a Levi je usto pretekne na putu do Borisa, njihovog nadređenog na projektu.
A onda Bee prečuje kako je Levi ipak na njenoj strani te problemi na projektu proizlaze iz političkih natezanja dvije organizacije koje su ga pokrenule, NASA-e i NIH-a.
ŠBMCU? Oprostila Leviju?
Nažalost – ili možda pak Bogu hvala jer bi knjiga završila nakon petnaest stranica – Bee ne oprosti Leviju. Preciznije, shvati kako ga je bezveze optužila, ali ne vjeruje kako ju Levi zapravo ne mrzi, unatoč njegovom opetovanom ponavljanju. Jer, budimo realni, Bee je zlopamtilo. Međutua, kako to obično biva u ljubićima, pa čak i u onima koji su smješteni u akademski setting, Bee malo po malo počinje shvaćati kako je u potpunosti krivo shvatila Levija.
Btw, s obzirom da to nisam spomenula, Levi je neuroinženjer, što nekako samo doprinosi njegovoj privlačnosti. Iako mislim da je ona više prisutna zbog činjenice da je Visoki Zgodni Mrgud. Budimo realni, mogao bi lopatati balegu i još uvijek bi bio privlačan.
Mali pe es: zanimljivo je što mi je stostruko uvjerljivije da su muški likovi u knjigama uvijek privlačni od toga da se Anna Smith u Downton Abbeyju udala za sasvim prosječnog Mr. Batesa. Što govori više o meni nego o knjigama koje čitam. #površna
Što bi Marie Curie učinila?
Marie bi pročitala ovu knjgu. Garantiram. Bar jednom zbog simpatične radnje i dvaput zbog Levija. I ne, ne govorim to iz vlastitog primjera.
Bee je, unatoč neizgovorljivom prezimenu, jako simpatična glavna junakinja, opsjednuta s Marie Curie i briljantna neuroznanstvenica koja vodi Twitter account @WhatWouldMarieDo gdje, zajedno s ostatkom žena u STEM-u, pi*di zbog miuškaraca koji ih često podcjenjuju.
Ali Hazelwood je više puta uspjela nasmijati me već u Ljubavnoj hipotezi zbog realistično smiješnih referenci na stvarni život u akademskim krugovima. A onda je taj uspjeh ponovila i u Ljubav i neuroni. Samo neki od njenih bisera je pojam Sausage Referencing ilitiga Odobrenje Nadležne Kobasice.
Što bi to bilo, pitate se vi?
E pa, to je specifični fenomen u kojem žena okružena muškarcima, kada izrazi svoje mišljenje u onome u čemu je – ne daj Bože – stručna, doživi neprihvaćanje. Jer jel, žena. Kaj bi ona znala. Odobrenje Nadležne Kobasice uslijedi kada se neki muškarac založi za spomenutu ženu i njeno mišljenje. Što stručniji muškarac, to odobrenje ima veću težinu.
Postoji, naravno, upozorenje koje dolazi uz Odobrenje Nadležne Kobasice: kod žena najčešće izaziva potrebu za agresivnim prevrtanjem stola i, u slučaju Bee Königswasser, postavljanje pitanja: ŠBMCU? Iako je odgovor najvjerojatnije ozračiti njegove gaće, radije uzmite u ruke Ljubav i neuroni te uživajte. Pošaljite vaše neurone na pašu u blizinu Levija Warda da uživaju u pogledu.
Knjigu Ljubav i neuroni možete pronaći na stranicama knjižare Sonatina.
Originalno sam Ljubav i neuroni pročitala na engleskom jeziku, ali sam bila jako sretna kada sam vidjela da je Sonatina naklada prevela i ovaj roman Ali Hazelwood. Uvijek mi je drago vidjeti kada neka naša izdavačka kuća prevodi takve simpatične ljubavne romane 🙂
