fbpx

Male žene, knjiga druga – Louisa May Alcott

Ako vas je oduševio prvi dio Malih žena, drugi će biti šlag na torti. Već smo upoznali sestre March: Meg, Jo, Beth i Amy te njihovu majku Marmee. Drugi dio knjige započinje tri godine nakon prvog.

Ako vas je oduševio prvi dio knjige Male žene, drugi će biti šlag na torti. Započinje tri godine nakon prvog, a već smo upoznali sestre March: Meg, Jo, Beth i Amy te njihovu majku Marmee. Rat u Americi je završio, a njihov otac se vratio kući. Sestre su nešto poodrasle i redom su u dobi kada su žene u 19. stoljeću tražile muškarca s kojim će osnovati vlastiti dom.

Meg se na početku knjige udaje (neću vam otkriti za koga), a Jo, Beth i Amy traže vlastitu ljubavnu sreću. No iako se knjiga fokusira na ljubavne zavrzlame, također se nastavlja i priča o odrastanju sestara, iako na nešto drugačiji način. Ako smo u prvom dijelu imali priliku čitati o problemima mladosti i puberteta, shvaćanju vlastitog karaktera, njegovih mana te načina na koji se nositi sa njima i mijenjati ih, drugi se vrti oko suživota sa ljudima koji nam nisu krvno, već izabrano srodstvo. To jest, kako prepoznati, odabrati, a onda i znati živjeti sa svojim partnerima.

“Ljubav pravda tisuću grijeha.”

Louisa May Alcott

Mislim da upravo zato drugi dio knjige započinje sa povratkom gospodina Marcha kući i načinom na koji se on uklapa u svoju obitelj. Alcott ga opisuje kao glavu obitelji i sidro, stavljajući odmah primjer dobrog oca i muža. Meg, Jo, Beth i Amy su tako odrastale sa brižnim ocem i ljubljenom majkom, imajući u vlastitoj kući sliku skladnog bračnog života na koji su se mogle osvrnuti kroz život. Četiri sestre, svaka na svoj način, traže bračnu ljubav koja će ih učiniti potpunima i sretnima.

No, za razliku od ljubavnih romana koje završavaju sa „čiča-miča gotova je priča“ nakon što junakinja upozna svog junaka i zajedno odu u suton, Male žene nastavljaju tamo gdje druge priče staju. Osim što su donijele primjer skladnog i funkcionalnog bračnog života, na primjerima sestara donose različite faze ljubavi: od upoznavanja partnera preko udvaranja do, u konačnici, bračnog života.

Upoznati osobu s kojom želimo provesti ostatak života nije jednostavno, a kamoli prepoznati je li to što osjećamo ljubav ili zaluđenost. Kad smo napokon upoznali nekoga u kome smo prepoznali srodnu dušu, nije zagarantirano da je ta osoba spremna za tako veliku obavezu kao i mi. I onda, ako i kad jednom dođe do sklapanja bračnog partnerstva, ne znači da će cvjetati ruže svaki dan.

Realističnost knjige Male žene

“Amyna lekcija Laurieju je i te kako koristila, iako to naravno, još dugo nije htio priznati; muškarci su takvi, jer kad im žene udijele savjet, gospodari svijeta neće ga poslušati dok sami sebe ne uvjere da su upravo to i sami namjeravali učiniti; tek tada ga poslušaju, pa, uspije li, tada slabijem spolu priznaju pola; propadne li, velikodušno ga okrive za sve.”

Louisa May Alcott

Male žene su zato bitno literarno štivo. Realistično prikazuju sve faze ljubavi, ističući da nije uvijek sve idealno. Ljubav može biti gorka ili slatka, uzvraćena ili neshvaćena, sretna ili tužna, obiteljska, prijateljska, ljubavnička, kakva god hoćete. Pa ipak, najbitnije je što mi učinimo s osjećajima koje imamo. Pitanje je hoćemo li prihvatiti stvari koje nam se događaju i shvatiti ih kao životnu lekciju iz koje ćemo izvući pouku ili se grčevito držati vlastitog ponosa i odbijati odrasti.

Jer, kao što smo već rekli, i ova je knjiga posvećena odrastanju, no onom koje slijedi nakon što „izađemo“ iz granica obitelji i naziva se nešto drugačijim imenom – sazrijevanje. Iako je obitelj uvijek tu za nas, a roditelji naša najveća potpora, djeca u jednom trenutku moraju sama početi donositi teške i važne životne odluke. Najčešće su to one koje se tiču vlastite karijere i privatnog, obiteljskog života. Ovaj dio priče se dotiče obaju aspekata.

Zgodne epizode i zanimljivi dijalozi nam pokazuju zašto su žene uvijek bile te koje su izuzetno kvalitetno pisale o međuljudskim odnosima. Postoji ta neka određena lakoća s kojom likovi postupaju, a koja nam omogućuje da se poistovjetimo s njima i onime što ime se događa njima.

Louisa May Alcott nam pokazuje da, i kao odrasle osobe možemo još uvijek nešto novo naučiti, nešto novo prihvatiti i primijeniti, usput još više odrastajući mentalno i emocionalno. Uvijek će biti životnih problema, bilo u ljubavi, bračnom životu, na poslovnom planu ili općenitom razočaranju po pitanju životnog sna i ideje o budućnosti koju smo složili sami za sebe. Bilo bi nesuvislo misliti kako se ništa loše neće dogoditi jer smo napunili određeni broj godina i „postali“ odrasle osobe.

Male žene pokazuju kako se to ne događa preko noći, već je to dugogodišnji proces koji ne prestaje. Tajna je u tome da zadržimo gracioznost i eleganciju postupanja i u onim trenucima kada nam ne ide baš sve po volji, projicirajući našu unutarnju malu ženu – bilo Meg, Jo, Beth ili Amy.

Knjigu možete kupiti na stranicama knjižare Znanje.

Scroll to Top