Buđenje gospođice Prim jedan je od onih romana. Onih, koje svrstavam na svoju, doduše još uvijek imaginarnu, listu najboljih knjiga koje sam ikad pročitala.
Zašto je tome tako, pitate se vi. S obzirom na to da je ova stranica zamišljena kao mjesto gdje ću pisati o knjigama, nije opcija reći „super“. Kako ja to inače znam kad me se pita za dojam o knjizi, na muževljevu veliku žalost. Iako roman stvarno jest super. Radi se o uspješnoj i ambicioznoj Prudenciji Prim. Ona je ponosna vlasnica nekoliko doktorata koja je odlučila napustiti svoj dotadašnji život i otići raditi ono što voli. To je značilo spakirati se i zaprašiti za malo selo San Ireneo u Španjolskoj. Zašto? Jedan gospodin tamo je tražio nekoga da se brine o njegovim knjigama.
Ilitiga, knjižničarku. A točno to je Prudencia htjela biti.
Već taj prvi, uvodni dio me ekspresno zainteresirao jer sam – pogađate – kao mala htjela biti knjižničarka. Druge su djevojčice sanjale o tome da budu princeze ili veterinarke. I onda ja, koja sam htjela dane provoditi okružena knjigama, inhalirajući kao psihopat miris njihovih stranica.
I tako je Prudencia došla u San Ireneo. Manji problem je bio to što je, prilikom dogovaranja posla, praktički slagala jer je zatajila tih svojih nekoliko doktorata. Njen šef je, naime, striktno tražio nekoga bez akademskog obrazovanja, naglašavajući u oglasu:
Traži se ženski duh nimalo podčinjen svijetu. Kadar obavljati posao knjižničarke za jednoga gospodina i njegove knjige. Pripravan na suživot sa psima i djecom. Radije bez radnog iskustva. Neka se od prijava suzdrže nositeljice visokoškolskih i poslijediplomskih diploma.
Natalia Sanmartin Fenollera
Prim je to savjesno izignorirala i pojavila mu se na pragu u nadi da će ipak sve proći dobro.
Mir u malim stvarima
I prošlo je, nekako. Čudnom Gospodinu iz Naslonjača, kako se naziva kroz knjigu, Prudencia se pokazala dovoljno zanimljivom unatoč svom obrazovanju. Jer poslodavci inače mrze kad su im zaposlenici visoko obrazovani i ne, nisam sarkastična.
Međutim, iako su knjige Prudencijina velika ljubav, ipak nisu jedino što ona voli. Malo-pomalo tako se počinje razvijati i punokrvna ljubavna priča. A onda se sve dodatno zakomplicira.
I ne, tu ne mislim na malog brkatog detektiva koji istražuje ubojstva u stilu Agathe Christie. Mislim na sasvim opipljivu želju autorice da svoje čitatelje uputi na nešto više. Baš zato Buđenje gospođice Prim nije roman koji je lako prokomentirati, unatoč sanjarskom stilu kojim je napisan. Ne može se svrstati na listu „pročitanih & zaboravljenih“ knjiga (postoji i ta). Ova knjiga definitivno nije jedna od onih koje, iako ispune vrijeme, ne ostavljaju trajni utisak. Prsti ne zasvrbe zbog želje za njenim ponovnim čitanjem. Buđenje gospođice Prim sam, primjerice, pročitala dva puta u mjesec dana – jednom na engleskom i jednom na hrvatskom. Da znam španjolski, vjerojatno bih ju pročitala i kao El despertar de la seńorita Prim. I onda opet, kao prva dva puta, hodala po kući kao začarana. I pronalazila usputna mjesta za nasloniti se i nastaviti s čitanjem.
Osobno nisam ljubitelj teških i filozofskih djela iz nekoliko razloga. Prvi je to što je sposobnost shvaćanja duboko apstraktnih teških i filozofskih djela nešto u čemu sam ne-apstraktno zakinuta. Ipak, Fenollera je uspjela nemoguće. Na unikatno lagan i sanjarski način je pokušala pokazati modernom čitatelju sve ono što mu možda nedostaje u današnjem svijetu. To jest, nutarnju ispunjenost koja svakodnevna djelovanja i aktivnosti često ostave suprotnom. Dodaj u to i potrebu čovjeka da se propituje, da odgovara samom sebi na teška pitanja koja se dotiču postojanja.
Zašto pročitati Buđenje gospođice Prim?
Prudencia Prim je savršen primjer moderne žene: obrazovana, ambiciozna i svrhovita. A onda, kroz blaga gibanja svijeta oko sebe, Prudencia shvaća da joj u svoj toj svrhovitosti i uspješnosti možda ipak nedostaje nešto dublje. Ono nešto što ostavlja trajnije ispunjenje. Iako je naglasak romana na religioznosti Prudencijine okoline, ova priča ipak upućuje da je mir u modernom moguće pronaći i van tih okvira. Potrebno je samo sebi priznati da smisao treba tražiti u onom što na prvu nije jednostavno. A to je ostati sam sa sobom i svojim mislima te sagledati sebe kao osobu u potpunosti.
Razlozi zbog kojih me se ova knjiga toliko dojmila su višestruki. Prva je činjenica da sam knjigu prožvakala u jedan dan kao printer koji je progutao papir. Naravno, nije slijedila metoda popravljanja zvana „ako ga lupim jače, možda proradi“, već divljenje nad ovom maestralno napisanom knjigom. Jedan od bitnijih razloga je vjerojatno žešća kriza identiteta kroz koju sam prolazila u trenutku čitanja.
I iako sam shvatila kako je ta kriza nešto opće prisutno kod većine mladih ljudi nakon što završe studij, nisam mogla pronaći nekakav konkretan razlog zašto se ta kriza javila. A onda, nakon što sam ustanovila da kriza postoji, pokušala sam ju zatrpati u moru radnji koje su mi ispunjavale vrijeme, ali nisu pridodavale ništa mojoj nutrini. Dapače, samo sam se osjećala sve gore i gore.
Buđenje gospođice Prim kao smjerokaz
Tu negdje nastupa Buđenje gospođice Prim. Ta knjiga koja je postala svojevrstan smjerokaz prema svijetlu na kraju tunela dotaknula se svih mojih pitanja o životu, karijeri, obrazovanju i čudnoj praznini koja je ostajala nakon svakidašnjih aktivnosti, ali i pokazala da egzistencijalna kriza, iako općeprisutna, ne mora biti i nije pravilo.
Upravo iz svih ovih razloga preporučila bi vam na čitanje Buđenje gospođice Prim. Nekonvencionalna i romantičarski zanesena knjiga koja prodire u srž problema moderne distanciranosti i užurbanosti koja ne ostavlja prostora za osobni rast i razvitak, a nije filozofski zamorna. Zabavna i lako čitljiva, a potiče čitatelja na razmišljanje nakon posljednje stranice, nastavljajući tako svoju priču i nakon što se zatvore njezine šarene korice.
Samu knjigu možete pronaći na stranici izdavačke kuće Verbum, a preporučila bih Vam da uz nju uživate u slasnom komadu ove torte od maka s čokoladom. Ili, Prudencijine torte.
