Započnimo s tim da Ljubavna hipoteza izgleda kao da može biti na policama odjela za djecu. Bože, kako korice znaju varati! Plava, lijepo žarka boja sa šarmantno nacrtanim likovima. Ništa na njima ne odaje kako je knjiga 16+. Ništa. Slično kao korice knjiga 99 posto moj, Igra ljubavi i mržnje i Ljubavna obmana u Španjolskoj. Očito, nakon niza knjiga o milijarderima, slijede one čiji izgled vara. Laže, mulja, prodaje se pod jednoroge i duge. A ono, kad ju otvoriš, Velina pjeva “Hoću tebe, skini sve sa sebe” u Shery Shery stilu.
Shery Shery korice sa strane, Ljubavna hipoteza smještena je u svijet akademske zajednice. Ono što sam originalno htjela napisati bilo je: da postoji nijansa “skeptik”, bila bih te boje. Onda sam proguglala i da, postoji nijansa “skeptik.” Točnije Skeptic. Tako da izgleda da bih bila sasvim solidno lijepe zelene boje.
Jer kako roman čija radnja se odvija oko STEM-a može biti zanimljiv? Ljubav, a na doktorskom studiju biologije?
E, kako to često bude sa mnom, ispada da sam bila u krivu.
Ljubavna hipoteza
Olive Smith studentica je treće godine doktorskog studija biologije na Stanfordu. Uspješna, bez nekih problema u životu (uključujući ljubavne) i s dvoje dobrih prijatelja, Anh i Malcolm. Jedino što je malčice problematično je činjenica da Anh ne želi izaći na spoj s Jeremyjem, Oliveinim bivšim dečkom. Iako je Olive ta koja ju moli da izađu jer između nje i Jeremyja praktički nikad ništa nije bilo. S obzirom da joj Anh ne vjeruje i slijepo se drži girl codea, Olive slaže da je na spoju.
Spoja nema (ali ni naznake), pa Olive ode u laboratorij raditi na svom eksperimentu, kad shvati da je Anh također tamo. Brže-bolje šmugne i u panici, nasred hodnika kroz koji je Anh prolazila, poljubi Adama Carlsena, jednog od profesora na njenom odjelu.
“Mogu li birati između A (ponešto neugodne situacije) i B (vrhunaravnog sranja s katastrofalnim posljedicama), neizbježno ću odabrati B.”
Naravno. Logično. Sasvim trezven postupak. Vrijedan akademika. Iskreno, već sam tu počela urlati od smijeha kao manijak.
Anh – naravno – ne popije tu priču, pa ju metaforički stisne kada se vide nakon par dana. Što prečuje Adam i uleti kao princ u bijeloj kuti, naprid bili, indirektno dajući do znanja da da, Olive i on hodaju. Glasine počnu kružiti, a Adam i Olive se slože da je najbolje da stvarno dejtaju. Fejk dejtaju. Jer ova knjiga nije samo grumpy x sunshine. Ne, ne. Ovo je i fake dating trope romantična komedija na treću potenciju.
Adam i Olive
Ljubavna hipoteza izrazito je zabavan roman koji obiluje smiješnim, ali ipak nekako uvjerljivim, situacijama. Koliko već fejk dejting može biti uvjerljiv. Ipak, distinkcija između ove i drugih romantičnih komedija takve vrste upravo je humor. Obično, dok čitam, cerekam se u sebi. Rijetke su one zbog kojih slučajno to bude na glas. Ali eto, moram priznati da me moj dragi muž više puta čudno pogledao dok sam listala knjigu i hihotala na glas kao zatelebana tinejdžerica.
Ali Hazelwood uspjela je naznačiti razliku između šala koje Olive baca okolo-naokolo i Adamovog suhog humora. Sve to nadopunila je tim “Isuse, ne” situacijama zbog kojih bi plakao da se stvarno dogode, ali su smiješne u knjigama.
Mislim da već jako dugo (lažem, od Igre ljubavi i mržnje) nisam čitala o slađem paru od Adama i Olive. Naša glavna junakinja vrckasta je i štrebasta slatkica s debelo previše energije, a on je… Za početak, ZVM – Zgodni Visoki Mrgud.
Zaljubila sam se u Adama. On je onaj book-boyfriend po kojem se mjere ostali, Henry Cavill knjiških likova. Da citiram Olive, “a nice asshole” koji ima dovoljno mišića za gurnuti auto. Usto i pametan i uspješan znanstvenik. Tu sam shvatila da je fikcija grozna stvar, pogotovo za muški rod. Standardi za žensku ljepotu su gadni, ali to što se od naših gorih polovica očekuje smrt je za muški ego. Znam da bi bila za svakog od mojih profesora na faksu koji su najčešće ispunjavali samo ono M u ZVM.
Akademski setting
Stvar zbog koje sam bila skeptična prije čitanja romana Ljubavna hipoteza ispostavila se kao ona o kojoj sam oduševljeno pričala svom napola zainteresiranom mužu o ovoj knjizi. Akademski setting. Mislim da nema stvari koja zvuči manje zanimljivo od toga, a da nisu gljivice na nožnim prstima.
“Svi vole visoke, šutljive, natmurene komade s kvocijentom inteligencije genijalca.”
Međutua. Izgleda da svi oni trenuci zbog kojih smo kolegica i ja umirale od smijeha na kavama između predavanja stvarno jesu smiješne. Počev od kreativno potpisanih profesorskih mailova do ubijanja želje za životom kod nadobudnih studenata. Jest, svijet akademije je poprilično nezanimljiv ako ga gledate striktno sa znanstvene strane. No, odnosi među ljudima, dinamika između studenata i profesora te opće ozračje uštogljenosti doprinese onim trenucima kada bi pukli od smijeha, koliko god nije primjereno.
Sama Ali Hazelwood član je akademske zajednice i neuroznanstvenica, pa mogu zamisliti koliko mnoštvo anegdota je ta žena skupila. I onda to upakirala u jedne neprimjereno šarene korice, nadopunila nemjerljivim Adamom Carlsenom i blagoslovila nas romanom Ljubavna hipoteza.
Knjigu možete pronaći na stranicama Sonatina naklade.
