fbpx

Opsada i oluja (Sjena i kost #02) – Leigh Bardugo

Recenzija romana Opsada i oluja.

Opsada i oluja drugi je nastavak serijala Sjena i kost i mogu vam reći da sam je pročitala s jednakim guštom kao i prvu.

Dok sam pisala ovu recenziju, kroz glavu mi je samo intenzivno prolazilo kako je vrijeme da prošetam do plaže, uđem u more i nastavim šetati. Ne zato što roman Opsada i oluja nije bio dobar. Ne, ne. Inspiracija koja mi je bila toliko nužna za sročiti nešto pošteno bila je prisutna kao grižnja savjesti zbog neodlaska u teretanu. Znači, nije.

Valjala sam se po kauču, stolici, krevetu i drugim površinama predviđenima za priljepljivanje guzice na njih, ali glava prazna k’o Sevkini stihovi.

No, snagom prijateljstva i ljubavi, isporađala sam ovu recenziju. (Čitaj: uz intenzivno psovanje, puhanje, buljenje u jednu točku i pozadinski mentalni zvuk koji bi se mogao svesti na „aaaaaAAAaaaAaAAAaaa.“) U takvim trenucima bi voljela da sam nježna dama iz romana. Znate, ona koja se onesvijesti ako slučajno prejako zapuše vjetar, a ne gunđavi mrgud s nadimkom iz srednje Kisela. Čiji karakter postane – pogađate – još gori ako joj nešto ne ide od ruke istog trena kada je to zamislila.

Griše i Suncozovka

Opsada i oluja još bolji je nastavak prvog dijela serijala. Alina i Mal uspješno su prebjegli u Novy Zem nakon što je Mračnjak izdao Alinu i pokušao je porobiti, stavljajući joj oko vrata rogove Morozovljevog jelena kako bi kontrolirao njenu moć. Ipak, moć Suncozovke samo je njena, a Mračnjakova djela su povećala jaz koji se stvorio između njih.

Upravo u Novy Zemu ih Mračnjak ponovno pronalazi i otima. Alina se budi nekoliko dana kasnije, na brodu kapetana Sturmhonda, u lovu na novu mitsku zvijer, ledenog zmaja Rusalye. Jer Mračnjak ima novi mračni plan i novu mračnu moć. Bezuspješni izlet u Rasjed samo ga je osnažio, kao i njegovu želju za vlašću. Na Alininu nesreću, ona je i dalje ključna u tom planu, kao i jedina koja ga može zaustaviti.

Mislim da je Opsada i oluja ključna za bolje shvatiti Alinu i Mračnjaka, svojevrsni yin i yang Grishaversa. Jer jel’, u svakom zlu malo dobra, u svakom dobru malo zla i te spike. Alina od prve do zadnje stranice raste kao griša i Suncozovka, svjesna svoje (poprilično nevoljke) uloge kao spasiteljice Ravke. Naspram nje, Mračnjak je oličenje zla.

Međutim, međutim, međutim. Kad Leigh Bardugo piše, ništa nije tako jednostavno.

Roman Opsada i oluja, drugi dio serijala Sjena i kost

Yin i yang romana Opsada i oluja

Kako pratimo Alinu i njeno unutarnje sazrijevanje, promjene koje u njoj donosi sve veća moć, to bolje razumijemo Mračnjaka. Jer – unatoč tome što je u Ravki prozvana svetom – ona je i dalje običan čovjek. Podložna pohlepi, ljutnji i lošijim tendencijama ljudske rase. A Mračnjak, taj grozni, strašni Crni Heretik, koliko god se trudio biti nemilosrdni gad, ima tu iskru dobrote u sebi koju očito triggera samo Alina.

Skoro pa sto posto sam sigurna da nema negativca u YA žanru s kojim sam toliko suosjećala kao s Mračnjakom. Dapače, navijala za njega više nego za našu glavnu junakinju. I okej, ima to malo veze s tim da sam očito slaba na literarne likove koji su opisani kao visoki, tamne kose i prodornih očiju. Ali više je imalo veze s tim što je napisan kao netko istinski usamljen, kojeg je odbacila i ona za koju se nadao da će ga razumjeti.

Moje srce je *krc* puklo na pola. Nekoliko puta.

Moralno sivilo ftw

“Vidio sam što ti stvarno jesi,” rekao je Mračnjak, “i nikad nisam ustuknuo. Nikada neću. Može li on reći isto?”

Leigh Bardugo

Ti moralno sivi likovi, bili oni Mračnjak, Alina ili pak premudre lisice očito čine priču. Istina, ima nekog čara i u zlim zlikovcima, nevinim djevama i hrabrim vitezovima, ali ubilačke sklonosti, sociopatske tendencije i zvuči-logično-za-psihopata rezoniranje znače da vjerojatno zadovoljno trljam ruke nad knjigom, kao nekakav klišejasti Austin Powers negativac. U Doktor Zlo stilu, s malim prstom na rubu usana i jezivim smiješkom na licu, zahtijevajući sto milijuna dolara.

Ili pak mahnito okrećući slijedeću stranicu jer znati što će se iduće dogoditi je važnije nego piti vodu.

Ako ste sličnog mentalnog zdravlja kao ja, pa: a) volite da vas boli srce dok čitate o zgodnim, neshvaćenim likovima kojima u životu treba samo malo ljubavi (ili pak kraljevstvo nad kojim će se iživljavati); b) niste sigurni što bi trebala biti prepametna lisica, ali vas zanima o čem’ sad pričam; c) smatrate da su planovi o svjetskoj dominaciji legit zgodno rješenje za probleme fantasy svjetova, onda svakako preporučam Opsadu i oluju.

Savršeno će vas oštetiti, do te mjere da bi bilo dobro da odmah nabavite Propast i uspon.

Knjigu možete pronaći na stranicama knjižare Znanje.

Recenziju ostalih romana Leigh Bardugo možete pronaći ovdje.

Scroll to Top