-
Autorica: Leigh Bardugo -
320 stranica -
Nakladnik: Znanje
Voljela bih reći da sam roman Sjena i kost pročitala zbog višeg stanja uma i opće prosvijećenosti. Ili pak odličnih recenzija koje sam pročitala o tom serijalu.
Nope.
Na moju veliku sramotu, Shadow and Bone (tada još samo na engleskom) je na popisu knjiga za pročitati stajala neko vrijeme. Sve dok nisam počela čitati Prijestolje od stakla. Pa se malo usprčkala po fanartovima čis’ onak’ da si bolje „izvizualiziram“ likove. I tako, zahvaljujući onome što je originalno trebalo biti brzopotezno istraživanje svojevrsnog tržišta (a završilo kao višesatnog googlanje i simpanje), naletjela sam na fanartove Darklinga.
Zahvaljujući sasvim logičnom zaključku da zgodno nacrtan lik mora značiti kvalitetnu knjigu i odličnu radnju, Sjena i kost je sa tog često nedotaknutog TBR došao u moje ruke. Bogu dragom Isusu hvala, moja površna plitkost i plitka površnost me ovoga puta dovela do nečeg dobrog.
Sjena i kost
Preciznije, do priče o jednoj sasvim običnoj djevojci. Alina Starkov pripadnica je vojske u Ravki, zemlji podijeljenoj na dva dijela Rasjedom. Ogromnim tamnim zidom proizašlim iz djelovanja Crnog heretika, zlog maga koji je živio desetljećima prije. Rasjed je opasan, prepun čudovišnih volkri koje proždiru ljude i svaki prolazak kroz njega znači da su vam to možda posljednji dani života.
Trenutak kada shvatimo da Alina možda nije baš sasvim toliko obična je u tijeku prolaska njene pukovnije kroz Rasjed. Volkre rane njenog najboljeg prijatelja Mala. To duboko traumatično iskustvo probudilo je u Alini moć koje nije bila svjesna – manipuliranje i prizivanje sunčeve svjetlosti koje ih je sve spasilo. I, posljedično, dovelo Alinu na kraljevski dvor Ravke kao Suncozovku, u društvo Mračnjaka, voditelja elitne magične jedinice griša.
“Čekao sam te jako dugo, Alina,” rekao je. “Ti i ja ćemo promijeniti svijet.”
Alinin život promijenio se za sto osamdeset. Od obične vojne kartografkinje, postala je griša. I to ona koja treba spasiti Ravku od Rasjeda i na taj način ujediniti toliko dugo razdvojenu zemlju. Ipak, ništa nije onako kako se čini, a pred Alinom je dug put, isprepleten intrigama i izdajom.
Griše i Suncozovka
Rijetko koja knjiga je takva da svoj život mjerite kao pr. k. i p. k. – prije knjige i poslije knjige. Takve su obične rezervirane za autore čije ime počinje sa D, a završava na ostojevski, govore o nekakvom zločinu, čudnoj kazni ili pak o idiotima. A onda, ima knjiga koje pročitate i pomislite: „Aha. Bude bila serija.“
U velikoj shemi stvari, svi znamo da nije baš priča koju bi svrstali u anale ili uveli kao lektiru. Iako, ako me zateknete u tom jednom posebnom raspoloženju, rado ću se upustiti u raspravu zašto bi bilo što bilo bolje od bilo kojeg djela hrvatskog modernizma. No, u moru knjiga koje kolaju mračnim kuloarima YA žanra, nije teško prepoznati one koje su stvarno kvalitetne.
Sjena i kost je jedna od njih. Otvorite ju, okrenete na prvo poglavlje i to je to. Narednih nekoliko dana vas nema. Nestali ste s lica zemlje. Šetate se po Grishaversu. Zapleli ste se u teorije koje ni vama baš nemaju smisla. Svađate se sami sa sobom, psujete i likove i autoricu. Odgovarate sami sebe od spoilanja cijelog serijala (često bezuspješno). Hodate naokolo s podočnjacima (sto posto provjereno). Koji su, jel’, već poprilično očit signal da ste izbingeali cijeli serijal u par dana.
Sve to jasno daje do znanja da se radi o vrhunskom fantasy romanu za mlade. Grishaverse je maštovito posložen, ideja Male znanosti i griša kao takvih fantastičan je zaokret na dosad toliko puta iskorištenu ideju magije, a likovi o kojima čitate vas tjeraju da se angažirate. Radnja niti je linearna niti predvidiva, a Bardugo vas uljuljka u lažni osjećaj sigurnosti prije nego izmakne tlo pod nogama.
Moralno siv negativac
Istina, nije sve idealno. Ima nekih dijelova za koje smatram da ih je autorica mogla, po mom, ovoga puta, nimalo skromnom i poprilično ljutitom mišljenju, vještije razložiti i izvesti kako bi priča bila što uvjerljivija. Koliko god ne želim spoilati, toliko moram reći da se radi o Alininom i Mračnjakovom odnosu, pa tko zna, zna. Tko ne zna, nek’ pročita. A onog koga zanima, više može pročitati ovdje.
Ipak, koliko god nezadovoljavajući taj specifični dio bio, sve ostalo je itekako vrijedno preporuke. Posebno Mračnjak.
Moralno siv negativac s daškom bajronovskog junaka recept je za jako zadovoljnu mene. Bardugo ga je napisala thanosasto – slušate ga, ima smisla što to govori, duboko u sebi znate da se vjerojatno radi o nekakvoj vrsti sociopata, brinete se malo za sebe, a onda se sjetite scene iz Expansea gdje detektiv Joe Miller puca u glavu znanstveniku koji je vršio eksperimente na ljudima i to opravdao rečenicom: „Ubio sam ga jer se činio razumnim.“
“Mračnjak se zavalio u svoju stolicu. “U redu,” rekao je, iscrpljeno slegnuvši ramenima. “Učini me svojim zlikovcem.””
Bilo kako bilo, Mračnjak je savršen antijunak Alininoj svjetlost, kako u prvoj, tako i u ostalim knjigama (Opsada i oluja, Propast i uspon). Možda je upravo zov tame koji on predstavlja bio ta prekretnica koja je roman Sjena i kost od prosječnog učinila odličnim baš zato što je toliko jednostavno povjerovati mu, suosjećati s njim i navijati za njega.
A onda opet, Alina je ta koja nam pokazuje da, samo zato što nešto dobro zvuči, ne znači da je baš sasvim okej. Mislim da se tu jako dobro uklapa ona priča o čaši koju približavaš svijeći: što je bliže svijetlu, to jasnije možemo vidjeti nesavršenosti i prljavštinu na staklu. Sve ovisi što ćemo napraviti sa saznanjem da naša metaforička čaša nije baš sasvim čista.
Knjigu možete pronaći na stranicama knjižare Znanje.
Recenziju ostalih romana Leigh Bardugo možete pronaći ovdje.
