- Autor: Henry David Thoreau
- 316 stranica
-
Nakladnik: Planetopija
Zašto preporučujem Walden: Život u šumi?
U današnje, moderno doba itekako se vode polemike o odnosu čovječanstva prema prirodi. Pitanja samodostatnih kućanstava, prevelike urbanizacije i sve većeg smanjenja sela česti su predmeti diskusije. Razni trendovi pokazuju kako čovjek ipak nije zaboravio na brigu za okoliš i jednostavnost življenja usko vezanu za nju. Tako možete na Youtubeu pronaći sve više videa o životu u malim domovima, energetski neovisnim kućanstvima i ljudima koji uživaju u životu izvan većih gradova. Čak se i knjiga Buđenje gospođice Prim dotiče teme života u maloj zajednici čiji je osnovni cilj bilo udaljiti se od vreve gradskog, modernog života.
Knjiga Walden bio je korak dalje u tu tematiku. Autor, Henry David Thoreau, u jednom periodu svog života živio je u maloj kolibi koju je sam sagradio pokraj jezera Walden. I tako, dok gospođica Prim govori o bijegu od moderne buke, Thoreau piše o svom bijegu od zavisnosti prema materijalnom. Mnogi od vas će odmahnuti rukom i reći kako to danas nije ostvarivo, da je Thoreau živio u 19. stoljeću kada je bilo moguće maknuti se od svega i biti samodostatan. Pa ipak, njegovo učenje kao da se i dalje provlači po periferiji društvenih navika i želja. Walden je i dalje aktualan.
Upravo zato sam se odlučila na čitanje, pa onda i pisanje recenzije ove knjige. Istini na volju, popriličan je to skok bio od mog uobičajenog štiva koje sačinjavaju povijesni romani i/ili ljubići. A opet, svidjela mi se ova knjiga.
“Vođeni prividnom sudbinom, koju obično zovemo prijekom potrebom ljudi, kao što kaže jedna stara knjiga, zgrću bogatstva koja će izjesti moljci i hrđa ili će ih provaliti lopovi i pokrasti ih. Tako može živjeti samo budala.”
Zašto Walden danas?
Thoreau je Waldena koncipirao kao zbirku eseja u kojima objašnjava kako i zašto se odlučio na samoću u prirodi. Može se reći kako je on živio “off the grid” prije nego što se “grid” ili “mreža” uopće formirala u ono što mi poznamo danas. Internet, voda, struja, trgovine. Sve su to luksuzi na koje smo navikli i bez kojih nam je teško zamisliti život. U 19. stoljeću interneta nije bilo. Struja u kućanstvima je bila tek ideja u povojima. Voda je bila luksuz. A trgovine su funkcionirale nešto drugačije nego hipermarketi današnjice. Živjeti u kolibi van grada nije bilo toliko nezamislivo teško, no Thoreaua se i s takvim životnim standardom smatralo čudakom. Danas bi ga se vjerojatno strpalo na Vrapče.
Zašto je onda Walden aktualan i danas? Kako bi ikome moglo biti zanimljivo čitati o poluludom geniju koji živi na osami bez vode i struje?
Da se razumijemo, Thoreau bi danas bio onaj tip koji si je svojim rukama napravio malu montažnu kućicu koju pokreću solarni paneli (koje je vjerojatno isto tako sam napravio), sakuplja kišnicu i sadi vlastite rajčice u vrtu dok promišlja o filozofskim pitanjima u kućnom ogrtaču. Ako ga zamislimo na taj način, njegova knjiga postaje nešto relevantnija. Ako i vas zanima takav način života, onda u rukama imate pravi mali priručnik.
Znati uživati u malim stvarima
Unatoč svemu tome, Walden je vrijedno štivo i iz drugih razloga. Iako napisan potpuno drugačije od Buđenja gospođice Prim, mene osobno je njegova osnovna poruka podsjetila upravo na tu knjigu: potrebno je znati uživati u malim stvarima. Život je puno slađi kada je jednostavan – stignete pomirisati cvijeće i pomaziti mačku na cesti, kako bi to rekao Peterson.
Moderan život stvarno ima svojih prednosti – ako ništa, u svakom domu imamo funkcionalne wc školjke, a ne obližnje stablo i lišće umjesto papira. Pa ipak, i onaj jednostavniji način življenja, neopterećen nametnutim društvenim normama, odmaknut od mahnite potrebe za zaradom (i trošenjem zaradenog) novca može donijeti mir koji ne bi bilo tako lako pronaći na ulicama grada.
Preporučam čitati Walden: Život u šumi dok jedete štrudel od jabuke. Knjigu možete pronaći na stranicama knjižare Planetopija.
