- Autorica: Julia Quinn
- 372 stranice
- Nakladnik: Mozaik
Malo drugačija Pepeljuga
Problemi nastupe kada grof od Penwooda umre, a Sophie ostane sama sa svojom maćehom i polusestrama. I da, svima nam ta situacija zvuči poznato, jer je Džentlmenska ponuda napisana kao autoričina verzija Pepeljuge. Sophie tako od (koliko-toliko) voljenog djeteta postane sluškinja žene koja ju mrzi.
“Jednostavno je zračila ljepotom, i Benedict shvati da je to zato što je tako prokleto sretna. Sretna što je tu gdje jest, sretna jer je to što jest.”
Benedict u priču ulazi tijekom maskenbala koji je organizirala njegova obitelj. Nezadovoljan činjenicom da ga prepoznaju kao “broj 2” od osmero Bridgertona, smuca se po balu. A onda ugleda Sophie sakrivenu iza maske i prekrasne srebrne haljine. Njene dobre vile, služinčad u kući, su znale koliko žarko ona želi ići na bal te večeri. Potajice su je spremile i naputile kako se mora vratiti prije ponoći, prije Araminte.
Benedict i Sophie odmah na prvu kliknu: on vidi nju, ona vidi njega i bam! Žive sretno do kraja života.
Šalim se, naravno.
Džentlmenska ponuda
Ne, Sophie nestane nakon bala, a Benedict je traži – godinama. I iako nije zaboravio na svoju misterioznu damu, kada upozna predivnu sluškinju na selu, počinje misliti kako je možda došlo vrijeme da ostavi prošlost iza sebe.
Ovo niste očekivali, jel’ da? Nažalost, iako je Džentlmenska ponuda napravljena po uzoru na Pepeljugu i Benedict stvarno traži Sophie, njih dvoje se magično ne prepozna kada shvate da je jedina noga u kraljevstvu koja stane u staklenu cipelicu njena. Dapače, uopće nema spomena izgubljenih staklenih štikli, iako se spominju nekakve izgubljene rukavice sa grbovima grofovskih obitelji.
Sophie je Benedictu kroz cijelu priču nepoznanica i sjeća ju se samo kao bezimene dame u maski. One koja ga je iste večeri osvojila i upropastila za sve druge žene. Džentlmenska ponuda koja se spominje u naslovu je, istina, ponuda od džentlmena, ali nije nimalo pristojna (barem za ono doba). Benedict mladoj sluškinji nudi da mu postane ljubavnicom, no ono što on ne zna jest da je sluškinja nitko drugi doli njegova misteriozna žena, Sophie.
Nemogući ljubavnici
Kao i svaki put dosada, Julia Quinn je ponovno iskrojila nešto sasvim drugačije za novu priču o Bridgertonima. Dosada smo se u knjizi Vojvoda i ja bavili problemom muškarca koji zbog vlastitih trauma ne želi djecu. U Vikontu koji me volio gospodinom obilježenim smrću vlastita oca. Daphne je tako bila strpljiva žena koja je ljubavlju morala podučiti Simona tome kako bi obitelj trebala izgledati. Kate je bila ona koja je morala imati razumijevanja prema fatalistički nastrojenom Anthonyju.
Džetnlemenska ponuda tako donosi priču o nemogućim ljubavnicima kojima sudbina jednostavno ne dopušta da završe zajedno. Sophie i Benedict ne pripadaju istoj klasi društva. On je bogati član engleske aristokracije, a Sophie nezakonita kćer i sluškinja bez imutka. Ponos i upornost su dvije osnovne karakteristike naših glavnih likova. Iako se radi o apsolutno klišejnoj tematici ljubavi koja pobjeđuje sve prepreke, ipak je osvježavajuće zabavna. Ispričan na nov način, ovaj klišej svakako preporučam za čitanje. Zaljubit ćete se u Benedicta, zavoljet ćete Sophie i definitivno ćete se nasmijati čitajući o njihovim dogodovštinama.
“Večeras sam druga osoba, prošaptala je. Sutra ću nestati.”
Priče o kojima govori Julia Quinn meni su iznimno drage zato što predstavljaju nerealistično realistične likove. Kažem nerealistično jer su to uvijek savršeni muškarci i predivne žene čija romansa je takva da svaka druga blijedi pored nje. A onda opet, ti savršeni muškarci i predivne žene imaju sasvim realistične probleme. Smrt roditelja, trauma iz djetinjstva, nesigurnost proizašla iz toga što se osobu doživljava kao dio kolektiva, razne poteškoće zbog siromaštva i niskog položaja u društvu… Quinn se dotakla niza problema koji su obilježavali koliko period 19. stoljeća, toliko i modernog doba.
Individualno dobre knjige
Nećemo se lagati, njezine knjige su toliko planetarno popularne zbog ljubavi o kojoj piše, no ne mislim da je to njihova jedina vrijednost. Sama činjenica da je osam knjiga uspjela napraviti individualno dobrima i zanimljivima te što nijedna nije napisana kao preslika one prve s istim likovima koji nose drugačija imena govori joj u prilog.
Pa ipak, kao da je poslala suptilnu poruku kako romantične priče koje piše nisu nešto s čime bi trebale uspoređivati vlastite privatne živote. Istina, savršeni muškarci pronalaze predivne žene u njima, no naglasak je na tome da su te žene predivne upravo tim muškarcima; nekom drugom ne bi bile. Ili, koliko god epske bile te ljubavi, ne mogu se međusobno uspoređivati: likovi iz prethodnih knjiga u životima glavnih junaka nisu ništa više od sporednih uloga.
I istina, počinjem malo propovijedati, no samo sam željela reći da ljubavni romani, iako i sama uživam u njima, nisu ništa naspram naših vlastitih života, koji su isto tako nerealistično realistični. Svačija ljubavna priča je posebna i nema smisla ju uspoređivati s nečijom drugom jer smo mi, kao i drugi ljudi, samo statisti u tuđim životima. Na kraju krajeva, nitko ne uspoređuje Harryja Pottera i Froda Bagginsa, zar ne? Pa kako bi glavni lik serijala knjiga o dječaku-čarobnjaku bio usporediv s nositeljem prstena iz Gospodara prstenova? Kako bi onda ti bio usporediv s nekim drugim ili netko drugi s tobom?
Knjigu možete pronaći na stranicama knjižare Mozaik.
